Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2575/10 (A. M.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2575/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2575/10, rješavajući apelaciju Adnana Mahmutagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adnana Mahmutagića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 006523 10 KžK od 28. aprila 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-KŽ-08-000 148 od 2. marta 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-KŽM-07-0000003 od 12. jula 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Adnan Mahmutagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 006523 10 KžK od 28. aprila 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-KŽ-08-000 148 od 2. marta 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-KŽM-07-0000003 od 12. jula 2007. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-KM-06-

000 046 od 17. januara 2007. godine prema malodobnom Esmiru Čolakoviću izrečena je odgojna mjera pojačanog nadzora roditelja zbog krivičnog djela lake tjelesne povrede iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 15/05; u daljnjem tekstu KZ FBiH), a apelant, kao oštećeni u ovom postupku, je upućen sa imovinko pravnim zahtjevom za naknadu štete na parnicu.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-KM-06-000 046 od 22. juna 2007. godine žalba apelanta podnesena protiv rješenja Općinskog suda od 17. januara je odbačena kao nedopuštena.

4. Rješavajući o žalbi apelanta podnesnoj protiv gore citiranog rješenja Općinskog suda od 22. juna 2007. godine, Kantonalni sud je svojim rješenjem broj 009-0-KŽM-07-0000003 od 12. jula 2007. godine istu odbio kao neosnovanu.

5. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-K-07-000 405 od 31. decembra 2007. godine Čolaković Adis (u daljnjem tekstu: optuženi) je oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo nasilničkog ponašanja iz člana 362. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a apelant je sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na parnični postupak.

6. Nezadovoljan navedenom presudom Općinskog suda od 31. decembra 2007. godine apelant je protiv iste uložio žalbu koju je Općinski sud rješenjem broj 065-0-K-07-000 405 od 19. marta 2008. godine odbacio kao nepotpunu i nedopuštenu.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-KŽ-08-000 148 od 2. marta 2010. godine uvažena je žalba Kantonalnog tužioca u Sarajevu, presuda Općinskog suda broj 065-0-K-07-000 405 od 31. decembra 2007. godine je ukinuta i određeno je održavanje pretresa pred Kantonalnim sudom.

8. Postupajući po izmijenjenoj optužnici Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, Kantonalni sud je donio presudu broj 65 0 K 006523 10 KžK od 28. aprila 2010. godine kojom je optuženi oslobođen od optužbe da počinio krivično djelo lake tjelesne povrede iz člana 173. stav 1. KZ FBiH. Istom presudom apelant je, u skladu sa članom 212. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federcije BiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 53/07, 9/09 i 12/10), sa imovinsko pravnim zahtjevom upuće na parnični postupak.

9. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, koji se u osporenim postupcima pojavljivao kao oštećeni, dalje ističe da su sudovi postupali pristrasno i neprofesionalno, da su osporene odluke kontradiktorne i proizvoljne, zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. U pogledu apelantovih navoda u odnosu na osporenu presudu Kantonalnog suda, broj 65 0 K 006523 10 KžK od 28. aprila 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-KŽ-08-000 148 od 2. marta 2010. godine i broj 009-0-KŽM-07-0000003 od 12. jula 2007. godine u odnosu na navode da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, sporno je pitanje da li je navedenim odlukama došlo do povrede citiranog člana. Dakle, postavlja se pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

12. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama Kantonalni sud odlučivao o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, te da se apelant ne žali na sudske odluke o njegovoj krivici, već se u istim pojavljuje u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine).

13. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih osoba i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv na konkretan slučaj. Stoga slijedi da je apelacija u odnosu na osporene odluke inkompatibilna ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2575/10 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio