Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1662/10 (B. K.)

Odluka donesena 21. 07. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1662/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 07. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1662/10, rješavajući apelaciju Branke Kobas, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branke Kobas podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 035041 09 Gz od 31. marta 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Branka Kobas (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Milena Kobas iz Banjaluke, podnijela je 6. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 035041 09 Gz od 31. marta 2010. godine.

2. Apelantica je 4. aprila 2003. godine pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pokrenula parnični postupak kojim je tražila da isti sud obaveže Preduzeće za poštanski saobraćaj RS AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelanticu primi u radni odnos na neodređeno vrijeme po Oglasu od 25. septembra 2002. godine, isplati dug proistekao iz radnog odnosa (plate, naknade za topli obrok, prevoz, regres i zimnicu) i naknadu na ime nematerijalne štete za pretrpljeni bol i strah, uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje kao i da joj naknadi troškove postupka.

3. Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio rješenje broj 71 0 P 035041 06 P od 9. septembra 2010. godine koje je u cjelosti potvrđeno osporenim rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 035041 09 Gz od 31. marta 2010. godine kojim je tužbeni zahtjev apelantice odbačen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je, u skladu sa uputama Okružnog suda, apelantici naloženo da ispravi i dopuni tužbeni zahtjev, uz pouku da će isti smatrati povučenim, odnosno isti će biti odbačen ukoliko apelantica u zakonskom roku ne precizira tužbeni zahtjev, odnosno, ukoliko isti ne precizira na način kako je to od nje traženo. U obrazloženju je dalje istaknuto da je na zakazano pripremno ročište aplenatica neposredno u spis dostavila podnesak kojim je precizirala tužbeni zahtjev, ali je sud, nakon uvida u isti, utvrdio da podnesak ne sadrži sve elemente neophodne za daljnje postupanje. Nakon toga, od apelatnice je još jedanput zatraženo da uredi tužbeni zahtjev, tako da u subjektivnom smislu proširi tužbu na sve osobe koje su po predmetnom oglasu zasnovale radni odnos jer oni, zajedno sa tuženim, čine jedinstvene suparničare, obzirom da apelantica tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništavosti ugovora o radu određenih kanditeta iz čega proizilazi da apelantica, zapravo, osporava odluke o izboru svih 54 kandidata. Kako podnesak koji je apelantica naknadno dostavila nije otklonio sve nedostatke tužbenog zahtjeva, kako je to od nje traženo, sud je, u skladu sa članom 66., 67. tačka 8., 293., 295. i 336 u vezi sa članom 175. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP), odlučio kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelantica se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantica osporava rješenje Okružnog suda broj 71 0 P 035041 09 Gz od 31. marta 2010. godine kojim je njena žalba podnesena protiv rješenje Osnovnog suda broj 71 0 P 035041 06 P od 9. septembra 2009. godine odbijena i citirano rješenje provostepenog suda u cjelosti potvrđeno. Naime, rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 P 035041 06 P od 9. septembra 2009. godine odbačena je tužba apelantica jer apelantica nije postupila po nalogu istog suda obzirom da nije uredila tužbeni zahtjev na način kako to od nje traženo. Odredbom člana 53. ZPP je propisano šta sve treba da sadrži tužbeni zahtjev da bi se po istom moglo postupati. Kada sud utvrdi da tužbeni zahtjev ne sadrži sve elemente propisane odredbom člana 53. ZPP, sud, u skladu sa odredbom člana 66. ZPP od tužitelja zahtjeva uređenje i preciziranje istog. Obzirom da tužiteljica ni nakon drugog upozerenja nije otklonila nedostatke na način kako je to od nje traženo, Osnovni sud je tužbu odbacio. Dakle, Osnovni sud nije odlučivao o meritumu tužbenog zahtjeva apelantice već je tužba odbačena iz formalnih razloga.

8. Ustavni sud podsjeća da iscrpljivanje svih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu predstavlja preduvjet za meritorno razmatranje apelacije. Da bi Ustavni sud meritorno odlučivao o podnesnoj apelaciji, apelantica je morala urediti i precizirati tužbeni zahtjev na način kako je to od nje tražio Osnovni sud i na taj način istom sudu omogućiti raspravljanje suštine apelanticinog zahtjeva, odnosno, radni spor koji je apelantica pokrenula radi zasnivanja radnog odnosa po objavljenom Oglasu. Propust apelantice da otkloni nedostatke u tužbi, na način kako joj naložio Osnovni sud, je imalo za posljedicu da se i Okružni sud u postupku po žalbi bavio isključivo procesnim pitanjem urednosti tužbenog zahtjeva apelantice. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacija ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1662/10 (B. K.) | Sudska praksa | Aktio