Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1308/08 (N. M. i J. M.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1308/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1308/08, rješavajući apelaciju Nedžada Mehića i Jasmine Mehić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Mehića i Jasmine Mehić podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj P-608/00, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Mehić i Jasmina Mehić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Cazina, koje zastupa Jadranka Lojić advokat iz Cazina, podnijeli su 5. maja 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj P-608/00.
2. Uvidom u spis Općinskog suda broj P-608/00, Ustavni sud je utvrdio da su apelanti 15. decembra 2000. godine, podnijeli tužbu protiv Sanela i Đemala Mehića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi smetanja posjeda. Apelanti su tražili da Općinski sud bez održavanja ročišta donese privremenu mjeru.
3. Općinski sud je rješenjem o privremenoj mjeri broj P-608/00 od 26. decembra 2000. godine, naložio tuženim da odmah i pod prijetnjom prinudnog izvršenja i novčane kazne uklone građevinski materijal sa parcele k.č. 209/1 i k.č. 208 upisano u PL broj 841 k.o. Gnjilavac i omoguće nesmetan prilaz trgovinskoj radnji i stambenom objektu vlasništvo apelanata.
4. Apelanti su 23. jula 2001. godine i 5 . januara 2002. godine urgirali uzimanje predmeta u rad i zakazivanje ročišta.
5. Ročišta zakazana za 6 i 29. mart i 24 april 2002. godine kao i 3. juni i 16 septembar 2003. godine nisu održana jer tuženi nisu bili uredno obaviješteni.
6. Na zahtjev sudije u predmetu Općinskog suda broj P-5/01, dnevnom naredbom od 25. januar 2005. godine, predmetni spis (P-608/00) je priklopljen uz spis broj P-5/01. Predmetni spis je 22. maja 2008. godine izdvojen iz spisa broj P-5/01 nakon čega je zakazano pripremno ročište za 8. septembar 2008. godine koje je na prijedlog punomoćnika apelanata odloženo
7. Pripremno ročište zakazano za 6. oktobar 2008. godine provedeno je u prisutnosti stranaka i zakazano ročište za glavnu raspravu na licu mjesta uz prisustvo vještaka geometra koje je i održano 30. oktobra 2008 godine a nastavak je zakazan za 9. decembar 2008. godine. Općinski sud je u više navrata odlagao nastavak glavne rasprave (6 i 13 januara 2009. godine i 16. februara 2009 godine) zbog mogućnosti dogovora. Nastavak glavne rasprave je održan 16. marta 2009. godine kada je punomoćnik apelanata povukao tužbu, a tuženi je pristao na povlačenje tužbe.
8. Općinski sud je donio rješenje broj P-608/00 od 20. aprila 2009. godine kojim je tužbu smatrao povučenom i predmetni postupak okončao.
9. Apelanti su naveli da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od temeljnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelanti su naveli hronologiju radnji koje su obavljene u konkretnom predmetu po tužbi koju su podnijeli 15. decembra 2000 godine te su istakli da su u više navrata u periodu neaktivnosti suda urgirali zakazivanju ročišta. Apelanti su istakli da se u konkretnom slučaju radi o postupku koji zahtjeva posebnu hitnost te su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju i da naloži Općinskom sudu bez daljnjeg odlaganja okončanje predmeta. U apelaciji je zatražena naknada nematerijalne štete radi neopravdano dugog trajanja postupka.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
11. Apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj P-608/00. S obzirom da su apelanti na glavnoj raspravi koja je održana 16. marta 2009. godine povukli tužbu u ovoj pravnoj stvari i da je tuženi pristao na povlačenje tužbe, a imajući u vidu praksu Ustavnog suda u ovakvim slučajevima, proizilazi da je u međuvremenu došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je bespredmetno dalje razmatranje navoda apelanata iz apelacije (vidi Ustavni sud, odluka o dopustivosti broj AP 103/09 od 25. februara 2010. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović