Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1589/10 (I. M. i D. M.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1589/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 1589/10, rješavajući apelaciju Ivana Marića i Dragice Marić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Marića i Dragice Marić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo broj 009-
0-Gž-08-002 633 od 13. januara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ivan Marić i Dragica Marić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa zajednički odvjetnički ured Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnijeli su 5. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-08-002 633 od 13. januara 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-I-07-
000692 XIII od 20. marta 2008. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-002 633 od 13. januara 2010. godine, odbačen je kao neuredan prijedlog apelanata, kao tražilaca izvršenja, od 22. februara 2007. godine radi naplate novčanog potraživanja apelanata prema izvršeniku Federaciji Bosne i Hercegovine - Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. U obrazloženju prvostepenog rješenja, potvrđenog osporenim rješenjem, je navedeno da apelanti nisu postupili u skladu sa zaključkom ovog suda od 28. januara 2008. godine kojim im je naloženo da urede prijedlog za izvršenje i usklade ga sa Zakonom o izvršnom postupku u pogledu naznaka stranaka predmeta, vrste, obima i vremena ispunjenja obaveze.
3. Apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, prijedlog apelanata od 22. februara 2007. godine odbačen je kao neuredan rješenjem Općinskog suda broj 065-0-I-07-000692 XIII od 20. marta 2008. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-002 633 od 13. januara 2010. godine.
7. Ustavni sud zapaža da Općinski i Kantonalni sud nisu raspravljali o osnovanosti prijedloga apelanata, već je prijedlog odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da apelanti nisu postupili u skladu sa zaključkom ovog suda od 28. januara 2008. godine. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti prijedloga apelanata, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti podnošenjem neurednog prijedloga Općinskom sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, već su samo formalno podnijeli prijedlog, na temelju kojeg nadležni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović