Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2065/10 (V. G.)
Odluka donesena 21. 07. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2065/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 07. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 21. jula 2010. godine, u predmetu broj AP 2065/10, rješavajući apelaciju Vojina Galića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vojina Galića podnesena zbog neodlučivanja Osnovnog suda u Banjaluci o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj P-551/01 od 3. jula 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vojin Galić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 27. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenje odluke od strane Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) o prijedlogu apelanta u postupku obnove pravosnažno okončanog presudom Osnovnog suda broj P-551/01 od 3. jula 2007. godine. Apelant je od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere obezbjeđenja kojom bi se obustavio postupak izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda broj P-551/01 od 3. jula 2007. godine do odluke Osnovnog suda o apelantovom prijedlogu za obnovu citiranog pravosnažno okončanog postupka.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-551/01 od 3. jula 2007. godine, u ponovnom postupku, utvrđeno je da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina zaključen dana 17. avgusta 1994. godine u Banjaluci između Ismeta Maglajlije (u daljnjem tekstu: prednik tužitelja) i Dušanke Galić, apelantove sestre, (u daljnjem tekstu: tužena) povodom ½ nekretnina pobliže označenih u tački I izreke presude, što je tužena dužna trpiti i u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude dozvoliti Seadu Maglajlija, Seidu Maglajlija i Maidi Logo (u daljnjem tekstu: tužitelji) upis u javne knjige i predati im u posjed navedene nekretnine slobodne od lica i stvari. Ujedno, tužitelji su dužni tuženoj predati u posjed, slobodne od lica i stvari, nekretnine koje se nalaze u Sarajevu pobliže označene u tački I izreke presude. Tačkom II izreke presude tužena je obavezana da tužiocima naknadi troškove postupka u iznosu od 8.897,00 KM. Istom presudom u tački III, odbijeni su tužitelji sa viškom tužbenog zahtjeva koji se odnosio na parničke troškove preko dosuđenog iznosa. Konačno, tačkom IV izreke presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužene kojim je tražila da sud obaveže tužitelje da joj na ime uloženih sredstava za sanaciju grijanja u kući u Banjaluci isplate iznos od 20.000,00 KM.
3. U postupku izvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda broj P-551/01 od 3. jula 2007. godine koji su pokrenuli tužitelji, ovaj sud je donio rješenje o izvršenju broj 710 I 032061 08 I od 27. novembra 2008. godine kojim je određeno predloženo izvršenje. Istim rješenjem tuženoj je naloženo da tužiteljima preda u posjed nekretnine upisane u ZK uložak broj 1727 k.o. Banjaluka na parceli broj 56/92 odnosno u p.l. 906 k.o. Banjaluka 4, na parceli broj 50, slobodne od lica i stvari. Ujedno, određeno je izvršenje protiv tužene, a radi namirenja parničnih troškova i troškova izvršenja, popisom, procjenom i prodajom stvari tužene do potpunog namirenja tužitelja, te predajom neplaćenog iznosa punomoćniku tužitelja, advokatu Miroslavu Mikešu iz Banjaluke.
4. Apelant je u septembru 2009. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom ovog suda broj P-551/01 od 3. jula 2007. godine. O aplenatovom prijedlogu, Osnovni sud još nije odlučio.
5. Zaključkom Osnovnog suda broj 71 0 I 032061 08 I od 12. maja 2010. godine određeno je sprovođenje citiranog rješenja o izvršenju za dan 11. juni 2010. godine u 10,00 sati, na licu mjesta u Banjaluci, Ul. Mirka Kovačevića broj 8.
6. U okviru postupka obnove, apelant je 18. maja 2010. godine, zatražio od Osnovnog suda donošenje privremene mjere obezbjeđenja kojom bi se obustavio postupak izvršenja do donošenja odluke o prijedlogu apelanta za ponavljanje postupka.
7. Apelant se, kao pravni nasljednik tužene i njen imenovani zakonski zastupnik u izvršnom postupku, žali da je osporenom odlukom i neodlučivanjem Osnovnog suda o njegovom prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant ističe da je njegov zahtjev za obnovu pravosnažno okončanog postupka broj P-551/01 od 3. jula 2007. godine opravdan jer je u toku citiranog postupka došlo do povrede odredaba parničnog postupka i do grubog kršenja člana 378. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) obzirom da postupak nije prekinut i pored činjenice da su i tužena, apelantova sestra, i njen tadašnji pravni zastupnik u toku postupka umrli. Apelant još ističe da Osnovni sud, ni nakon osam mjeseci, još nije donio odluku o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. U konkretnom slučaju, aplelant se žali na neodlučivanje Osnovnog suda o njegovom prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, a u okviru tog postupka i na činjenicu da ovaj sud još nije odlučio o njegovom zahtjevu za donošenje privremene mjere. Apelant ističe da je takvim postupanjem Osnovnog suda došlo do povrede njegovog prava iz člana 6. stav 1. i člana 17. Evropske konvencije.
10. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) slijedi da molba za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne predstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i dok njihov rezultat ne bude ponovno otvaranje postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije, G. Protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).
11. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima se ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1987. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. Ustavni sud bi donio drugačiji stav da je eventualno Osnovni sud prihvatio prijedlog za ponavljanje postupka. U tom slučaju apelant bi imao pravo na ponovno odlučivanje o svom zahtjevu uz garantiranje svih standarda člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno i činjenicu da Osnovni sud još uvijek nije odlučio o apelantovom prijedlogu za obnovu postupku i da se u ovom trenutku ne može znati ishod navedenog postupa, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U vezi sa navodima apelanta da je neodlučivanjem o njegovom prijedlogu za obnovu postupka, povrijeđeno njegovo pravo na zabranu poništavanja ili ograničavanja prava iz člana 17. Evropske konvencije, treba istaći da je karakter navedenog člana akcesoran, odnosno da se na član 17. Evropske konvencije može pozivati samo u vezi sa kršenjem jednog ili više materijalnih prava zaštićenih Evropskom konvencijom. Kako je u toku postupka utvrđeno da je apelacija u vezi sa povredom člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud konstatuje da je apelacija i u vezi zabranom poništavanja ili ograničavanja prava iz člana 17. Evropske konvencije, obzirom na akcesoran karakter citiranog člana, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović