Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1712/08 (L. Š.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1712/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1712/08, rješavajući apelaciju Latifa Šahinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Latifa Šahinovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž- 07-002 440 od 14. aprila 2008. godine i Presude Općinskog suda u Kaknju broj 036-0-Mal-07-000 019 od 19. novembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Latif Šahinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modrinja-Kakanj, kojeg zastupa Suad Agić, advokat iz Kaknja, podnio je 10. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-07-002 440 od 14. aprila 2008. godine i Presude Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 036-0-Mal-07-000 019 od 19. novembra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 036-0-Mal-07-000 019 od 19. novembra 2007. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio naknadu materijalne štete od JP Veterinarske stanice Kakanj (u daljnjem tekstu: tuženi) u iznosu od 948,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 600,00 KM kao i troškove postupka sudu u iznosu od 140,00 KM, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da apelant nije dokazao da je pretrpio štetu u iznosu od 948,00 KM, u smislu odredbi člana 154 stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO). Sud je naveo da je ocjenom izvedenih dokaza zaključio da je tužena propustila da u konkretnom slučaju postupi prema relevantnim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti životinja i preduzme odgovarajuću zdravstvenu zaštitu apelantovog govečeta, u smislu utvrđivanja oboljenja životinje, propisivanje lijekova i liječenja. Međutim, sud je zaključio da propusti tužene nisu od odlučnog značaja s obzirom na činjenicu da apelant tokom postupka nije dokazao da je pretrpio štetu, odnosno nije dokazao činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, kako je to propisano odredbama člana 123. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). S obzirom na navedeno, Općinski sud je apelantov tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-002 440 od 14. aprila 2008. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena. Odbijen je i apelantov zahtjev za nadoknadu troškova podnošenja odgovora na žalbu. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud postupak proveo na zakonom propisani način, da je utvrdio sve pravno relevantne činjenice i na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio relevantne odredbe ZOO-a. Dalje, Kantonalni sud je ocijenio osnovanim apelantove žalbene navode koji se odnose na propust suda da donese rješenje o apelantovom zahtjevu za izuzeće vještaka medicinske struke, koji je vršio vještačenje u ovom predmetu. Međutim, prema ocjeni Kantonalnog suda, propust prvostepenog suda da formalno donese rješenje o odbijanju zahtjeva za izuzeće vještaka nije od utjecaja na zakonitost prvostepene presude. Kantonalni sud je, dalje, naveo da apelantu nije uskraćeno pravo da raspravlja tokom postupka, naglašavajući da je navedenog vještaka apelant predložio. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim i apelantov žalbeni navod da izvedene dokaze Općinski sud nije ocijenio na način propisan zakonom, jer je prvostepeni sud za to dao jasne i precizne razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj sud.

4. Apelant se žali da su mu osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju proisteklom zbog pogrešne ocjene dokaza i proizvoljnoj primjeni i tumačenju procesnog prava. Apelant je naveo da je prvostepeni sud ignorirao njegov zahtjev za izuzeće vještaka i nije donio odluku o njegovom zahtjevu. Dalje, navodi da je sud ocijenio samo jedan dio njegovog iskaza kao i dio iskaza svjedoka koji «idu u korist odbijanja tužbenog zahtjeva». Apelant smatra da je novčano potraživanje naknade materijalne štete njegova imovina i ističe da su sudovi odbijanjem tužbenog zahtjeva za naknadu štete prekršili i pravo na imovinu. Apelant je predložio da osporene presude Ustavni sud ukine i predmet vrati Općinskom sudu na ponovni postupak i da se tužena obaveže da mu naknadi troškove postupka.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka Kantonalnog i Općinskog suda sadrže jasne i konzistentne razloge, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu odnose isključivo na način na koji je utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo. Stoga, imajući u vidu apelacione navode i stavove Evropskog suda i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na pravično suđenje ili prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1712/08 (L. Š.) | Sudska praksa | Aktio