Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1095/08 (D.o.o. «BONEL» Banjaluka)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1095/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1095/08, rješavajući apelaciju d.o.o. «BONEL» Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija d.o.o. «BONEL» Banjaluka podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-06-000114 od 31.

januara 2008. godine i presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj P-60/04-I od 24. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. D.o.o. «BONEL» Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Slobodan B. Bilić, advokat iz Dervente, podnio je 8. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-06-000114 od 31. januara 2008. godine i presude Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-60/04-I od 24. januara 2006. godine.

2. Osnovni sud je 24. januara 2006. godine donio presudu broj P-60/04-I kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da Brčko distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) nema pravo vlasništva i raspolaganja na poslovnom prostoru koji se nalazi u Brčkom, Trg Mladih bb i time nema pravo posjeda na istom, te da se utvrdi da je ugovor o zakupu poslovnog prostora broj 06-475-003609/03 od 16. juna 2003. godine ništav i ne proizvodi pravno dejstvo, kao i da se naloži tuženom da apelantu vrati u posjed poslovni prostor, koji je bio predmet ugovora o zakupu poslovnog prostora 06-475-003609/03 od 16. juna 2003. godine, te da izvrši povrat sredstava naplaćenih na osnovu istog ugovora u ukupnom iznosu od 44.333,10 KM, kao i da apelantu naknadi troškove postupka.

3. Presudom Apelacinog suda broj 097-0-Gž-06-000114 od 31. januara 2008. godine uvažena je apelantova žalba u odnosu na stav I tačka 1. izreke presude Osnovnog suda broj P-60/04-I od 24. januara 2006. godine, pa je navedena presuda u tom dijelu peinačena, tako što je utvrđeno da tuženi nema pravo posjeda na istom. Apelantova žalba u odnosu na stav I tačke 2. i 3. izreke navedene presude, je odbijena kao neosnovana i osporena presuda u tom dijelu potvrđena.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant nije izjavio reviziju protiv presude Apelacionog suda iako je to mogao učiniti. Naime, revizija je, kao vanredni pravni lijek dopuštena, s obzirom da je vrijednost spora veća od 40.000,00 KM, pa predstavlja djelotvoran pravni lijek, koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. U članu 406. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine» br. 5/00, 1/01, 6/02, 11/05 i 31/06), propisano je: «Revizija u gospodarskim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 40.000 KM.»

8. Dakle, apelant je propustio protiv osporene presude izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogao tražiti preispitivanje drugostepene presude, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mogući prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1095/08 (D.o.o. «BONEL» Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio