Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2951/10 (S. B., A. D. i J. B.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2951/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2951/10, rješavajući apelaciju Stijepe Barića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stijepe Barića, Ante Dodika i Joze Barića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-09-002356 od 13. aprila 2010. godine presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-

Gž-08-002439 od 17. septembra 2009. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Stijepo Barić, Anto Dodik i Jozo Barić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kiseljaka, koje zastupa Muhamed Husika, advokat iz Kaknja, podnijeli su 13. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-09-002356 od 13. aprila 2010. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-08-

002439 od 17. septembra 2009. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 065-0-P-

07-000013 od 21. marta 2008. godine Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) obavezana je da apelantima na ime plaće za januar i februar 2001. godine i regresa za 2000., 2001. i 2002. godinu isplati iznose pobliže označene u izreci presude zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 3. januara 2007. godine pa do isplate, kao i da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.764,00 KM.

3. Protiv presude Općinskog suda, broj 065 0 P 06 000013 od 21. marta 2008. godine tužena je podnijela žalbu Kantonalnom sudu. Rješavajući o žalbi tužene, Kantonalni sud je donio presudu, broj 009-0-Gž-08-002439 od 17. septembra 2009. godine kojom je žalba uvažena i prvostepena presuda Općinskog suda preinačena tako da je u cjelosti odbijen tužbeni zahtjev apelanata. U obrazloženju presude Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da apelanti tužbenim zahtjevom potražuju isplatu palaća i regresa za period od 2000. godine do 2002. godine, te obzirom da su tužbu podnijeli 2007. godine, nakon proteka zakonom propisanog roka od tri godine, to je samim tim, nastupila zastara potraživanja kako to osnovano ističe tuženi, pa je, u skladu sa navednim, valjalo uvažiti žalbu tužene i preinačiti prvostepenu presudu.

4. Nezadovoljni presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-002439 od 17. septembra 2009. godine apelanti su protiv iste izjavili reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je rješenjem broj 070-0-Rev-09-002356 od 13. aprila 2010. godine reviziju apelanata odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija, kao vanredni pravni lijek, nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, dok je stavom 3. istog člana propisano da se revizija može dopustiti u svim predmetima, ako Vrhovni sud ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Obrazlažući dalje svoje rješenje Vrhovni sud je istakao da su apelanti u predmetnom slučaju, u skladu sa odredbom člana 362. stav 1. tačka 2. ZPP, formalni suparničari, pa se u takvim okolnostima dopustivost revizije cijeni na temelju vrijednosti pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara. Obzirom na to da se u konrketnom slučaju radi o novčanom potraživanju, a pobijani dio pravomoćne presude ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM, to revizija nije dopuštena. Na kraju, Vrhovni sud je zaključio da u predmetnom slučaju nema osnova ni za izuzetno odlučivanje prema odredbi člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-002439 od 17. septembra 2009. godine izjavili reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-

002356 od 13. aprila 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-08-002439 od 17. septembra 2009. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 13. aprila 2010. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. jula 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda..

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2951/10 (S. B., A. D. i J. B.) | Sudska praksa | Aktio