Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2950/10 (N. L.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2950/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2950/10, rješavajući apelaciju Neđeljka Latinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Neđeljka Latinovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-
Rev-07-000 235 od 13. aprila 2007. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-05-001327 od 15. novembra 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Neđeljko Latinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 12. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 235 od 13. aprila 2007. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-05-001327 od 15. novembra 2006. godine.
2. U ponovnom postupku, presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-946/04 od 20. maja 2005. godine koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-05-001327 od 15. novembra 2006. godine odbijen je tužbeni zahtjeva apelanta kojim je tražio da se utvrdi da je pravno valjan ugovor o zamjeni stanova koji je zaključen u Banjaluci dana 5. novembra 1992. godine između apelanta sa jedne strane i Sabine Tabaković ( u daljnjem tekstu: prvotužena) i Nikodije Zebić (u daljnjem tekstu: drugotužena) sa druge strane, uz naknadu troškova postupka. Istom presudom apelant je obavezan da prvotuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 2.681,25 KM, a drugotuženoj iznos od 1.870,00 KM. Ujedno odbijen je dio zahtjeva provotužene za naknadu troškova postupka iznad dosuđenog iznosa.
3. Protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-05-001327 od 15. novembra 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 235 od 13. aprila 2007. godine istu odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Kako u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 10.000,00 KM, dakle, ne pralazi granični iznos dozvoljenosti revizije, te kako po mišljenju Vrhovnog suda nije ispunjen ni uslov predviđen odredbom člana 237. stav 3- ZPP, to je odlučeno kao izreci rješenja.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-05-001327 od 15. novembra 2006. godine izjavio reviziju, ali je ista, rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 235 od 13. aprila 2007. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-05-
001327 od 15. novembra 2006. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena citirana presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 13. aprila 2007. godine., pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. jula 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu odluku Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović