Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1195/08 (Velepromet dd Zenica)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1195/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-1195/08, rješavajući apelaciju Velepromet dd Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Velepromet dd Zenica podnesena protiv presude Kantonalnog suda Zenica, broj 004-0-Gž- 07-000 823 od 23. januara 2008. godine i presude Općinskog suda Zenica, broj 043-0-P-06-000 679 od 9. marta 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Velepromet dd Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Ragib Hadžić, advokat iz Zenice, podnio 18. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-000 823 od 23. januara 2008. godine i presude Općinskog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-P-06-000 679 od 9. marta 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 043-0-P-06-000 679 od 9. marta 2007. godine, obavezan je apelant da Azri Porča, Azemi Bureković, Čerimi Muračević, Murisi Kišiji, Seniji Zukić, Spomenki Palavra, Sifiji Krivić, Ismetu Isakoviću, Nijazi Krajišnik, Mirsadi Čeliković, Seniji Isaković, Neziri Šišić, Mirsadu Hinoviću, Abdulahu Čičku, Raziji Husić, Salihu Šahinoviću, Smaji Novaliću, Mualmi Bešić, Nusreti Delić i Vahidu Kovačeviću (u daljnjem tekstu: tužitelji) na ime neisplaćenih plaća, toplog obroka i regresa, isplati ukupan iznos od 80.053,00 KM, u iznosima preciziranim za svakog tužitelja pojedinačno izrekom prvostepene presude, sa zakonskom zateznom kamatom od 2. juna 2006. godine, kao i da naknadi troškove postupka u iznosu od 3.700,00 KM, u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude.
3. Apelant je izjavio žalbu na presudu Općinskog suda, broj 043-0-P-06-000 679 od 9. marta 2007. godine, koju je Kantonalni sud presudom, broj 004-0-Gž-07-000 823 od 23. januara 2008. godine, djelimično uvažio te prvostepenu presudu preinačio na način da se apelant obavezuje tužiteljima umjesto ranije dosuđenog iznosa na ime troškova postupka od 3.700,00 KM, isplatiti iznos od 2.240,84 KM, dok se u ostalom dijelu apelantova žalba odbija i potvrđuje prvostepena presuda.
4. Apelant je na presudu Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 823 od 23. januara 2008. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanta, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović