Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1247/08 (Pravobranilaštvo Republike Srpske – Sjedište zamjenika Banja Luka)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1247/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1247/08, rješavajući apelaciju Pravobranilaštva Republike Srpske – Sjedište zamjenika Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pravobranilaštva Republike Srpske – Sjedište zamjenika Banja Luka podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-U-07-000 648 od 7. februara 2008. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko – pravne poslove, Banja Luka broj 05-476-23/07 od 19. juna 2007. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko – pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka broj 11-476-112/07 od 8. maja 2007. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Pravobranilaštvo Republike Srpske – Sjedište zamjenika Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 23. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-07-000 648 od 7. februara 2008. godine, rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko – pravne poslove, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj 05-476-23/07 od 19. juna 2007. godine i rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko – pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) broj 11-476-112/07 od 8. maja 2007. godine.
2. Rješenjem Područne jedinice broj 11-476-112/07 od 8. maja 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Republičke uprave broj 05-476-23/07 od 19. juna 2007. godine, usklađen je upis izvršen u katastarskom operatu sa upisom u zemljišnoj knjizi na zemljištu označenom kao k.č. br. 13/62 upisano u z.k. ul. br 13647 k.o. Banja Luka, odnosno po novom premjeru na dijelu k.č. br. 3640, upisano u pl.br. 2807 k.o. Banja Luka 7 (u daljnjem tekstu: sporno zemljište). Područna jedinica je utvrdila da je sa 1. decembrom 2006. godine, kao danom stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske, po sili zakona, prestalo državno vlasništvo na spornom zemljištu, društvena svojina, zemljišno knjižno pravo korištenja Eduarda Gregorna Marije Kunštek, Antonija Teofila Kunštek, Marije Del Karmen Kunštek i Blanke Cecilije Kunštek Montano (u daljnjem tekstu: raniji vlasnici) sa po ¼ dijela. Tačkom 3 izreke rješenja je naloženo Osnovnom sudu u Banja Luci da izvrši promjenu stanja u zemljišnoj knjizi, na način što će sporno zemljište upisati kao svojinu navedenih lica, a Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko – pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) naloženo brisanje u katastarskom operatu SIZ-a stanovanja Banja Luke, kao pravnog prednika Grada Banja Luke.
3. U obrazloženju rješenja Područna jedinica je navela da su raniji vlasnici podnijeli zahtjev za utvrđivanje prestanka državnog vlasništva i uspostavu ranijeg vlasničko pravnog odnosa na spornom zemljištu. Postupajući po podnesenom zahtjevu održana je usmena javna rasprava uz učešće punomoćnika ranijih vlasnika kao podnosilaca zahtjeva, vještaka geometra i izvršen uvid u priloženu dokumentaciju. Iz rješenja proizilazi da je sporno zemljište društvena svojina, zemljišno knjižno pravo korištenja ranijih vlasnika sa po ¼ dijela. Osim toga u postupku je utvrđeno da je sporno zemljište upisano u posjed SIZ-a stanovanja sa 1/1 dijela, kao i da je isto nacionalizovano na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta («Službeni list FNRJ» broj 52/58). Odredbom člana 45. Zakona o građevnskom zemljištu Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 112/06) je propisano da «pravo upravljanja ili korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom, odnosno državnom vlasništvu, koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom ili drugim urbanističkim aktom, stupanjem na snagu ovog zakona postaje pravo raspolaganja dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog pravnog nasljednika». Članom 46. istog zakona je propisano da «stupanjem na snagu ovog zakona, lice (raniji vlasnik) koje je u zemljišnim knjigama upisano kao nosilac privremenog prava korišćenja, na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenoj, odnosno državnoj svojini postaje vlasnik tog zemljišta i svi drugi upisi u javnim evidencijama, treba da se usklade sa stanjem u zemljišnoj knjizi, ukoliko se ne dokaže suprotno, a društveno, sada državno vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo drugog lica». Polazeći od navedenog utvrđenja, te citiranih odredbi Zakona o građevnskom zemljištu, Područna jedinica je odlučila kao u izreci rješenja na osnovu člana 44. stav 2. tačka a) istog zakona kojim je propisano da «stupanjem na snagu ovog zakona, po sili zakona prestaje državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom, a u društveno, odnosno državno vlasništvo je prešlo na osnovu [...] Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta».
4. Odlučujući po apelantovoj tužbi protiv rješenja Republičke uprave broj 05-476-23/07 od 19. juna 2007. godine, Okružni sud je donio rješenje broj 011-0-U-07-000 648 od 7. februara 2008. godine kojim je tužbu odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da apelant, u smislu člana 1. Zakona o pravobranilaštvu «(Službeni glasnik RS» broj 16/05), ima ovlašćenje za podnošenje tužbe u upravnom sporu u smislu člana 2. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05; u daljnjem tekstu: ZUS) samo ako je upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu republike, grada i opštine, koje on po zakonu zastupa. Sud je u obrazloženju rješenja naveo da se u konkretnom slučaju, donošenjem osporenog akta odnosno rješenja o uspostavljanju vlasničko pravnih odnosa, ukoliko su za to ispunjeni zakonski uslovi, ne nanosi šteta ni Republici, ni gradu ili opštini, pa apelant kao samostalan zakonski zaštitnik prava i interesa Republike, grada ili opštine nije legitimisan za podnošenje tužbe u konkretnom slučaju. Sud je istaknuo da se osporenim aktom ne nanosi šteta ni Republici, ni gradu ili opštini ukoliko Republička uprava donosi akt «za vraćanje ranije oduzetog zemljišta» saglasno odredbi člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu. Slijedom navedenog, Okružni sud je odbacio tužbu apelanta kao nedozvoljenu, jer mu nedostaje legitimacija za podnošenje iste. Odlučivanje Republičke uprave o zahtjevu ranijih vlasnika kao podnosilaca zahtjeva da se uspostavi raniji vlasničko pravni odnos predstavlja postupanje u smislu člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu, koja odluka je deklarativnog karaktera, jer se ne odlučuje o pravima i pravnim interesima ranijih vlasnika, već samo da li su ispunjeni uslovi iz člana 44. pomenutog zakona. Osim toga, Okružni sud je naveo da je na isti način trebala postupiti i Republička uprava, jer su uslovi za izjavljivanje žalbe isti kao i za podnošenje tužbe, kako je to propisano članom 211. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 13/02). Međutim, Okružni sud je zaključio da kako se u biti radi o negativnoj odluci, ista nije takve prirode da bi bila razlogom za poništenje osporenog akta.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP-
929/06 od 17. aprila 2008. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba ). Naime, Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je apelant podnio apelaciju u svoje ime, mada ukazuje na povredu prava iz Ustava Bosne i Hercegovine za drugog pravnog subjekta, te da prema tome, on nije pogođen u svojoj pravnoj poziciji i nema pravni osnov da bude apelant, već samo, in eventu, zastupnik pogođenog subjekta, a to pitanje Ustavni sud nije htio prejudicirati. Ustavni sud je zaključio da u obavljanju svoje funkcije zakonskog zastupnika, apelant ne može tvrditi da su povrijeđena „njegova“ prava, već može, u svojstvu zastupnika, tvrditi da su povrijeđena prava subjekta, za kojeg je zakonski ovlašten da ga zastupa.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović