Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1813/08 (D. G.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1813/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 1813/08, rješavajući apelaciju Dragana Gužvića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Gužvića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-PŽ-

08-000 026 od 19. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Gužvić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Srpca, podnio je 13. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-PŽ-08-000 026 od 19. marta 2008. godine. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi spriječio izvršenje rješenja o dosudi Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ip-13/05 od 8. oktobra 2007. godine i zaključka Osnovnog suda broj Ip-13/05 od 7. maja 2008. godine.

2. „Nova Banjalučka banka“ a.d. Banja Luka, kao tražilac izvršenja, je podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika DG „Komerc“, zastupanog po apelantu u svojstvu zakonskog zastupnika i hipotekarnog izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja, na apelantovim nekretninama upisanim u ZK ulošku broj 1239 k.o. Srbac sa 1/1 dijela i to: parcela broj 12/8 Oranica, brdo, kuća, zgrada i dvorište, površine 430 m2, a što odgovara podacima iz p.l. broj 1376 k.o. Srbac. Prijedlog za izvršenje je podnesen na osnovu sporazuma stranaka, zaključenog kod Osnovnog suda u Srpcu broj I-26/97 od 10. decembra 1997. godine i ugovora o kratkoročnom deviznom kreditu broj 28/97 od 23. maja 1997. godine. Osnovni sud je donio rješenje broj Ip-8/01 od 26. februara 2001. godine, kojim je udovoljio tražiocu izvršenja, te odredio izvršenje na predmetnim nekretninama. Postupku izvršenja pristupio je i M.D., tražeći izvršenje na nekretninama izvršenika radi naplate svog novčanog potraživanja, a na osnovu poravnanja zaključenog kod Osnovnog suda u Srpcu broj R-

324/02 od 30. oktobra 2003. godine. Zaključkom o prodaji Osnovnog suda od 22. marta 2007. godine određena je prodaja predmetne imovine putem javnog nadmetanja za 24. juli 2007. godine, odnosno zaključkom od 27. avgusta 2007. godine prodaja putem usmenog javnog nadmetanja za 1. oktobar 2007. godine. Na ročištu za javno nadmetanje 1. oktobra 2007. godine apelantova predmetna imovina je prodana kupcu D.L.

3. Rješenjem o dosudi Osnovnog suda broj Ip-13/05 od 8. oktobra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 011-0-PŽ-08-000 026 od 19. marta 2008. godine, predmetne nekretnine apelanta dosuđuju se i predaju kupcu D.L. sa 1/1 dijela. Dalje, prvostepenim rješenjem je naloženo zemljišnoknjižnom uredu ovog suda da izvrši brisanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama sa apelanta i izvrši upis prava vlasništva u korist kupca, te je naloženo Katastru Srbac da izvrši promjenu prava posjeda sa apelanta na ime kupca. Također, prvostepenim rješenjem je naloženo i brisanje založnog prava, koje je uknjiženo u „C“ listu u korist „Nove Banjalučke banke“ a.d. Banja Luka.

4. Zaključkom Osnovnog suda broj Ip-13/05 od 7. maja 2008. godine obavještavaju se tražioci izvršenja „Nova Banjalučka banka“ a.d. Banja Luka i M.D., zatim preduzeće „DG Komerc“, kao izvršenik zastupan po apelantu kao zakonskom zastupniku i kupac D.L. da će se predaja u posjed predmetne imovine obaviti 23. maja 2008. godine sa početkom u 13,00 časova. Zaključkom je izvršenik obavezan da predmetnu imovinu oslobodi lica i stvari i preda u posjed kupcu D.L., kao i da za navedeni dan obezbijedi sve što je potrebno za predaju u posjed.

5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom Okružnog suda broj 011-0-PŽ-08-000 026 od 19. marta 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. S obzirom da je apelant eksplicitno osporio rješenje Okružnog suda broj 011-0-PŽ-08-000 026 od 19. marta 2008. godine, koje je doneseno u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na navedeno rješenje. S tim u vezi, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanta utvrđena su pravosnažnim i izvršnim rješenjem Osnovnog suda u Srpcu broj Ip-8/01 od 26. februara 2001. godine, te zaključcima o prodaji Osnovnog suda od 22. marta 2007. godine i 27. avgusta 2007. godine, koja su donesena po prijedlogu tražioca izvršenja, zasnivanjem založnog prava na nekretnini apelanta kao založnog izvršenika, radi osiguranja potraživanja tražioca izvršenja prema izršeniku, odnosno apelantu kao hipotekarnom izvršeniku i to na osnovu ugovora o kratkoročnom deviznom kreditu broj 28/97 od 23. maja 1997. godine, te sporazuma zaključenih kod Osnovnog suda u Srpcu broj I-26/97 od 10. decembra 1997. godine i broj R-324/02 od 30. oktobra 2003. godine. Prilikom zaključenja tih pravnih poslova, apelant je imao mogućnost odrediti opseg svojih prava odnosno obaveza. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan rješenjem Okružnog suda broj 011-0-PŽ-08-000 026 od 19. marta 2008. godine, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim rješenjem ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

11. Apelant navodi da je osporenim odlukama Općinskog i Kantonalnog suda povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu, broj AP-206/02od 23. jula 2004. godine (dostupne na: www.ustavnisud.ba) gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi, u pogledu kršenja prava na imovinu, odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1813/08 (D. G.) | Sudska praksa | Aktio