Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-867/08 (D.P.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Upravni spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-867/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 867/08, rješavajući apelaciju D.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.P. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru, broj 07 0 U 000251 07 U od 6. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. D.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, podnio je 20. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 000251 07 U od 6. februara 2008. godine. Apelant je 28. marta i 3. maja 2008. godine dostavio dodatne informacije i dokumentaciju.
2. Rješenjem Službe za prostorno uređenje, građenje i obnovu Općine Konjic, Odsjek za urbanizam (u daljnjem tekstu: Služba), broj 07-25-4-1977/2006 od 25. oktobra 2006. godine, data je urbanistička suglasnost „PROMINVEST“ d.o.o. Konjic za adaptaciju i rekonstrukciju postojećih objekata i izgradnju novih objekata, sve bliže precizirano u izreci rješenja.
3. Rješenjem Službe, broj 07-25-4-1977/06 od 24. maja 2007. godine, odbačena je kao neblagovremena i izjavljena od neovlaštenog lica apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe od 25. oktobra 2006. godine. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je apelantova žalba neblagovremena, jer nije izjavljena u zakonskom roku, rješenje o urbanističkoj saglasnosti je pravosnažno, te je da je izjavljena od neovlaštenog lica, s obzirom da u zemljišnoknjižnom izvatku br. 471 i 1419 od 13. marta 2007. godine niti na jednoj parceli na kojim je izdata urbanistička suglasnost ne vodi se apelant kao vlasnik, niti ostali koji se navode u žalbi.
4. Rješenjem Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-2-09-02-25-99/07 od 10. jula 2007. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Službe od 24. maja 2007. godine.
5. Presudom Kantonalnog suda, broj 07 0 U 000251 07 U od 6. februara 2008. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da apelant u žalbi, kao ni u tužbi nije predočio nikakve dokaze o činjenicama koje je navodio u žalbi i tužbi, niti je bilo na koji način dokazao da ima bilo kakva prava u odnosu na nekretnine naznačene u predmetnom rješenju o izdavanju urbanističke saglasnosti „PROMINVESTU" d.o.o. Konjic. Kantonalni sud je stoga utvrdio da je prvostepeni organ osnovano odbacio apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja o davanju urbanističke saglasnosti, kao žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe, na osnovu člana 231. stav 2. Zakona o upravnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99). Kantonalni sud je naveo da s obzirom da je prvostepeni organ apelantovu žalbu odbacio kao žalbu izjavljenu od neovlaštene osobe taj organ nije trebao ispitivati blagovremenost žalbe, međutim, navedeni propust prvostepenog organa (koji nije uočio ni drugostepeni organ donoseći osporeno rješenje), nije od značaja za zakonitost drugostepenog rješenja, pa je tim rješenjem osnovano i zakonito odbijena kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: „Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. S obzirom na to da apelant, između ostalog, smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U vezi s tim Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.
10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava presudu Kantonalnog suda kojom je odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud u upravnom sporu poništi rješenje Ministarstva kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Službe, a kojim je odbačena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja o davanju urbanističke saglasnosti. Ustavni sud zapaža da je Služba odbacila apelantovu žalbu izjavljenu protiv rješenja o urbanističkoj saglasnosti iz razloga što je izjavljena od neovlaštenog lica, a što je potvrdio i Kantonalni sud pobijanom presudom. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelantove žalbe, a nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana presuda nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, s obzirom da je žalba odbačena kao nedopuštena, jer apelant nije ovlaštene osobe za podnošenje žalbe, slijedi da se njegovi navodi da su osporenom odlukom povrijeđena njegova prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović