Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1440/09 (Pravobranilaštvo Republike Srpske)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1440/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-1440/09, rješavajući apelaciju Pravobranilaštva Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pravobranilaštva Republike Srpske podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-Pžp-09-000 036 od 26. februara 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 8. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Pžp-09-000 036 od 26. februara 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. augusta 2009. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda za prekršaje Prnjavor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 078-0-

Pr-08-000915 od 23. decembra 2008. godine, ''Kompanija Dušanić'' DOO Prnjavor (u daljnjem tekstu: okrivljeni) kao pravno lice, proglašen je krivim zbog prekršaja iz člana 4. stav 1. Zakona o preuzimanju akcionarskih društava (''Službeni glasnik'' Republike Srpske, broj 64/02-drugi dio), te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 KM, uz obavezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 70,00 KM, dok je postupak u odnosu na odgovorno lice u pravnom licu Miru Dušanić obustavljen, iz razloga što je nastupila apsolutna zastarjelost prekršajnog postupka.

3. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Pžp-09-000 036 od 26. februara 2009. godine, a na osnovu žalbe okrivljenog pravnog lica, prvostepeno rješenje je preinačeno i prekršajni postupak protiv okrivljenog pravnog lica obustavljen u smislu odredbe člana 65. stav 2. i člana 68. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 34/06), jer je nastupila zastarjelost prekršajnog postupka s obzirom da je prekršaj koji se okrivljenima stavlja na teret počinjen 25. januara 2005. godine. Ujedno je utvrđeno da troškovi postupka idu na teret budžetskih sredstava.

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Pžp-09-000 036 od 26. februara 2009. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom 6. Evropske konvencije.

7. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...]prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu[...]. Prema svojoj ustaljenoj praksi, Ustavni sud je izjednačio prekršajni postupak sa postupkom u kome se utvrđuje „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ u svim slučajevima u kojima su bili ispunjeni potrebni uslovi u pogledu konkretnih karakteristika postupka i prirode kazne. Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju ti standardi također ispunjeni. Prema jezičkom značenju, član 6. Evropske konvencije, na koji se poziva apelant, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, broj AP-408/04 od 18. januara 2005. godine i AP-1240/08 od 13. maja 2009. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

8. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog, odnosno prekršajnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj, imajući u vidu da se u predmetnom prekršajnom postupku nije odlučivalo o krivičnoj, odnosno prekršajnoj odgovornosti apelanta. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1440/09 (Pravobranilaštvo Republike Srpske) | Sudska praksa | Aktio