Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1736/10 (V. J.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1736/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-1736/10, rješavajući apelaciju Vladislava Jankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladislava Jankovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000021 od 16. februara 2010. godine, presude Kantonalnog suda Livno, broj 010-0-Gž-08-000290 od 12. septembra 2008. godine i presude Općinskog suda Livno, broj 068-0-P-

07-000262 od 12. marta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladislav Janković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 11. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-000021 od 16. februara 2010. godine, presude Kantonalnog suda Livno (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Gž-08-

000290 od 12. septembra 2008. godine i presude Općinskog suda Livno (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 068-0-P-07-000262 od 12. marta 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 068-0-P-07-000262 od 12. marta 2008. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000290 od 12. septembra 2008. godine odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište kao nezakonita rješenja Policijskog komesara, Ministarstva unutarnjih poslova Kantona 10 (u daljnjem tekstu: tuženi) pobliže označena u osporenim presudama, a kojima je apelantu prestao radni odnos kod tuženog.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000021 od 16. februara 2010. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000290 od 12. septembra 2008. godine odbačena je kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, kojom je pripisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravosnažene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju vrijednost spora ispod propisanog cenzusa, revizija nije dopuštena. Dalje, Vrhovni sud je zaključio da odlučivanje u predmetnom slučaju nije od značaju ni za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000290 od 12. septembra 2008. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-

000021 od 16. februara 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 010-0-Gž-08-000290 od 12. septembra 2008. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 16. februara 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 11. maja 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1736/10 (V. J.) | Sudska praksa | Aktio