Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1954/10 (JU Srednja medicinska škola Mostar)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1954/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine,u predmetu broj AP-1954/10, rješavajući apelaciju JU Srednje medicinske škole Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JU Srednje medicinske škole Mostar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 58 0 Ps 023175 08 Rev od 11. februara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. JU Srednja medicinska škola Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koju zastupaju Faruk Ćupina i Sanja Začinović, advokati iz Mostara, podnio je 24. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 58 0 Ps 023175 08 Rev od 11. februara 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 Ps 023175 07 Ps od 27. marta 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 Ps 023175 08 PZ od 8. septembra 2008. godine, obavezan je Hercegovačko-Neretvanski kanton, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-
Neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime duga za maj i juni mjesec 2002. godine, isplati ukupan iznos od 22.116,40 KM i to na ime neisplaćene plaće iznos od 10.394,40 KM, za neisplaćeni topli obrok iznos od 3.449,00 KM i za neisplaćene naknade po osnovu ugovora o djelu iznos od 8.273,00 KM, sve sa zakonskim kamatama od 22. marta 2007. godine do isplate. Ujedno je tuženi obavezan na naknadu troškova postupka u iznosu od 2.628,30 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 58 0 Ps 023175 08 Rev od 11. februara 2010. godine, revizija tuženog je uvažena te su presude Općinskog i Kantonalnog suda ukinute a tužba apelanta odbačena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naglasio da je odredbom člana 27. Zakona o budžetima u F BiH («Službene novine F BiH» br. 20/98) utvrđeno da su isključivo ministarstva nadležna za budžetske korisnike, te da ista utvrđuju iznose za korisnike budžeta u okviru granica odobrenih sredstava a na osnovu tromjesečnih planova u smislu odredebe člana 6. Zakona o izvršenju budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona («Službene novine F BiH» br. 3/02, u daljnjem tekstu: Zakon o izvršenju budžeta), odnosno da ministar finansija ima pravo rješenjem obustaviti od izvršenja odluku koja je u suprotnosti s zakonom ili budžetom, na koju budžetski korisnik ima pravo prigovora, te iz prethodno navedenog slijedi da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu apelanta za izvršenje budžeta (za maj i juni 2002. godine) o kojem odlučuje zakonodavni odnosno upravni organ kantona. Shodno tome, Vrhovni sud ističe da sudovi ne mogu odlučivati o načinu korištenja budžetskih sredstva, niti budžetski korisnici u parnici mogu potraživati sredstva odobrena budžetom, te se u konkretnom slučaju ne radi o sporu građansko-pravne prirode u smislu člana 1. Zakona o parničnom postupku F BiH («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP).
4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Vrhovnog suda, broj 58 0 Ps 023175 08 Rev od 11. februara 2010. godine, kojim je odlučujući o reviziji tuženog protiv presude Kantonalnog suda, broj 58 0 Ps 023175 08 PZ od 8. septembra 2008. godine, tužba apelanta odbačena. U obrazloženju Vrhovni sud je zaključio da je u konkretnom slučaju riječ o zahtjevu za izvršenje budžeta o kojem treba odlučiti zakonodavni odnosno upravni organ kantona, a ne sud, te da su Zakon o budžetima u F BiH i Zakon o izvršenju budžeta lex specialis u odnosu na sve druge materijalno-pravne i procesne propise, te da prema tome proizilazi da u konkretnom slučaju nije riječ o sporu građansko-pravne prirode u smislu člana 1. ZPP-a.
8. Dakle, pobijanim rješenjem nije odlučeno o potraživanjima apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena stvarno nadležnom organu. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti zahtjev stvarno nadležnom organu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nije djelotvorno iscrpio pravne lijekove, jer predmetna tužba nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović