Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2024/10 (J. P.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Upravni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2024/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine,u predmetu broj AP-2024/10, rješavajući apelaciju Jovanke Pejić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovanke Pejić podnesena protiv presude Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 29. januara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovanke Pejić podnesena protiv rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 19. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovanka Pejić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnijela je 24. maja 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 19. marta 2010. godine i presude Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 29. januara 2010. godine.
2. Prema stanju spisa proizilazi da je apelantica podnijela prijavu na konkurs za dodijelu stanova u zakup porodicama podinulih boraca i socijalno ugroženim porodicama a na osnovu Pravilnika o dodijeli stanova u zakup, (objavljenom u ''Službenim novinama Istočno Sarajevo'', broj 23/06 od 26. decembra 2006. godine, u daljnjem tekstu: Pravilnik). Nadalje je Skupština Opštine Sokolac donijela Odluku o usvajanju konačne liste prioriteta, broj 01-374-4 od 30. jula 2007. godine i Odluku o dodijeli stanova u zakup, broj 01-374-4 od 30. jula 2007. godine, te kako apelantica nije podnijela prigovor na navedene odluke u smislu člana 49. Pravilnika, nije izjavila žalbu načelniku opštine, niti je na poziv Komisije za dodijelu stanova dala traženu izjavu, naloženo joj je da u roku od 30. dana od dana prijema obavještenja Opštine Sokolac, broj 02-05-484 od 28. septembra 2007. godine, stan u kojem privremeno boravi oslobodi od lica i stvari.
3. Presudom Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 29. januara 2010. godine, tužba apelantice protiv Odluke Skupštine Opštine Sokolac o usvajanju konačne liste prioriteta broj 01-374-4 od 30. jula 2007. godine i Odluke o dodijeli stanova u zakup, broj 01-374-4 od 30. jula 2007. godine, je odbijena kao neosnovana.
4. Apelantica je protiv presude Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 29. januara 2010. godine, podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje, koji je Okružni sud rješenjem, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 19. marta 2010. godine, odbacio kao neblagovremen. Okružni sud je obrazložio da je osporenu presudu Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 29. januara 2010. godine, punomoćnik apelantice primio 4. februara 2010. godine, a da je zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude podnesen putem preporučene pošte 8. marta 2010. godine, tj. nakon zakonskog roka od 30 dana od dana prijema osprenog rješenja, zbog čega je njen zahtjev neblagovremen.
5. Apelantica smatra da su joj navedenim odlukama povrijeđena prava i to pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na presudu Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 29. januara 2010. godine
7. Prema stanju spisa utvrđeno je da je apelantica presudu Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 29. januara 2010. godine, primila 4. februara 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 24. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.b. U odnosu na rješenje Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 19. marta 2010. godine
8. Apelantica se žali i na rješenje Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 19. marta 2010. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen njen zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 14 0 U 000071 09 U 2 od 29. januara 2010. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je prvo potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelanticinog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo o apelanticinim pravima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. Apelantica se takođe žali da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelantice o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelantice o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena neblagovremeno, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović