Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2228/10 (J. D.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Upravni spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2228/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2228/10, rješavajući apelaciju Jasminke Došenović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Došenović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1015/03 od 20. februara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasminke Došenović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-08-000190 od 11. februara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasminka Došenović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa Dragomir Došenović, iz Sarajeva, podnijela je 7. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-08-000190 od 11. februara 2010. godine i presude Vrhovnog suda broj U-1015/03 od 20. februara 2008. godine.

2. Rješenjem Carinarnice Sarajevo broj UP-16-8-215/02 od 12. juna 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem rješenjem Federalnog ministarstva finansija Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-UP/II-05-332/02 od 16. januara 2003. godine, odbijen je zahtjev apelantice od 22. januara 2002. godine za povrat više plaćene carine po uvoznoj poštansko-carinskoj deklaraciji za građane broj 27/1 od 18. januara 2002. godine.

3. Presudom Vrhovnog suda broj U-1015/03 od 20. februara 2008. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantice podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 16. januara 2003. godine.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000190 od 11. februara 2010. godine odbačen je kao nedozvoljen zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Vrhovnog suda od 20. februara 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da se u skladu sa odredbom člana 41. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) zahtjev za vanredno preispitivanje može podnijeti samo protiv pravosnažne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu, te da mogućnost podnošenja zahtjeva za vanredno preispitivanje odluke Vrhovnog suda nije propisana. U tom smislu, Vrhovni sud je primjenom člana 44. stav 1. ZUS-a odlučio kao u dispozitivu rješenja.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj U-1015/03 od 20. februara 2008. godine

7. S obzirom na to da je apelantici 19. aprila 2008. godine uručena presuda Vrhovnog suda broj U-1015/03 od 20. februara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. juna 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Vrhovnog suda od 7. juna 2010. godine.

U odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000190 od 11. februara 2010. godine

8. Apelantica se, također, žali na rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-08-000190 od 11. februara 2010. godine kojim je odbačen njen prijedlog za vanredno preispitivanje pravosnažno okončanog upravnog spora presudom Vrhovnog suda broj U-1015/03 od 20. februara 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju predmetni postupak odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za vanredno preispitivanje ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za postupanje po predmetnom zahtjevu za vanredno preispitivanje. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjevu za vanredno preispitivanje ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelanticinom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te stoga slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede ovih prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2228/10 (J. D.) | Sudska praksa | Aktio