Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2306/10 («Kaletex» d.o.o.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2306/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2306/10, rješavajući apelaciju «Kaletex» d.o.o., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija “Kaletex” d.o.o. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-000157 od 20. aprila 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-PŽ-08-000182 od 18. novembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-
0-Ip-08-000049 od 17. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Kaletex» d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, koga zastupa Bakir Pašić, advokat iz Tuzle, podnio je 11. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-10-000157 od 20. aprila 2010. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-PŽ-08-000182 od 18. novembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-Ip-08-
000049 od 17. oktobra 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-Ip-08-000049 od 17. oktobra 2008. godine u pravnoj stvari apelanta protiv Bosne i Hercegovine, zastupane po Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, radi izvršenja, apelantov dopunski prijedlog za donošenje rješenja o izvršenju, na osnovu izvršne sudske odluke je odbačen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud u prethodnom ispitivanju prijedloga utvrdio da je apelant 7. oktobra 2008. godine podnio dopunski prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Kantonalnog suda u Tuzli broj Ps 483/98 od 12. decembra 2001. godine, a da je pred tim sudom proveden izvršni postupak na osnovu iste izvršne isprave u predmetu broj I-4449/04 te da je poslovna banka izvršenika izvršila obračun zakonskih zateznih kamata na glavni dug, te obračunate kamate i glavni dug isplatila apelantu 13. juna 2007. godine. Općinski sud je također ukazao da Zakonom o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09; u daljnjem tekstu: ZIP) nije regulisana mogućnost podnošenja dopunskog prijedloga za izvršenje jer je odredbom člana 39. ZIP regulisano da obračun kamata ukoliko se naplata vrši na sredstvima na računima kod banke, vrši banka na teret izvršenika, te ukoliko apelant nije zadovoljan visinom obračuna kamata isto mora dokazati u drugom postupku, a ne u izvršnom podnošenjem dopunskog prijedloga. Također, dalje je navedeno da ako apelant u okončanom postupku nije potraživao zakonske zatezne kamate na troškove postupka, a koje mu pripadaju u skladu sa odredbom člana 28. tačka 2. ZIP, iste mu nisu ni mogle biti isplaćene, pa ni u tom slučaju ne postoji mogućnost shodno odredbama ZIP za podnošenje dopunskog prijedloga, odnosno za donošenje dopunskog rješenja o izvršenju.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽ-08-000182 od 18. novembra 2009. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda broj 065-0-Ip-08-000049 od 17. oktobra 2008. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u konkretnom slučaju apelantveć jednom podnio prijedlog za izvršenje na osnovu iste izvršne isprave i da je taj postupak završen provođenjem izvršenja, a da dopunskim prijedlogom apelant traži ponovno izvršenje po osnovu iste izvršne isprave, pa je shodno tome prvostepeni sud pravilno zaključio da dopunski prijedlog za izvršenje nije dopušten, jer mogućnost donošenja dopunskog rješenja o izvršenju u konkretnom slučaju nije predviđena odredbama ZIP.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-10-000157 od 20. aprila 2010. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-PŽ-08-
000182 od 18. novembra 2009. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda je navedeno da je pobijano rješenje doneseno u postupku izvršenja, a kako je odredbom člana 14. stav 1. ZIP izričito zabranjeno izjavljivanje revizije protiv pravosnažne odluke donesene u postupku izvršenja, time nisu ispunjeni ni uslovi iz odredbe člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06).
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama između ostalog povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud, prvenstveno, odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.
9. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja Općinskog i Kantonalnog suda kojima je odbačen dopunski prijedlog apelanta za donošenje rješenja o izvršenju. Također, apelant osporava i rješenje Vrhovnog suda kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu zbog toga što je izričito zabranjeno izjavljivanje revizije protiv pravosnažne odluke donesene u postupku izvršenja. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost prijedloga apelanta kao i revizije. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama apelanta» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović