Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2310/10 (D. K.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2310/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2310/10, rješavajući apelaciju Dragice Kašljević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Kašljević podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 030590 10 Gz od 26. aprila 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Kašljević (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banje Luke, koju zastupa Smiljana Moravac-Babić, podnijela je 11. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 030590 10 Gz od 26. aprila 2010. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 030590 08 P od 12. novembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice i Lj.K., kojim su tražile od suda da utvrdi da ih je tuženi B.S. smetao u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu nekretnina, pobliže navedenih u dispozitivu rješenja.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 030590 10 Gz od 26. aprila 2010. godine odbačena je kao neblagovremena žalba apelantice podnesena protiv rješenja Osnovnog suda od 12. novembra 2009. godine. U obrazloženju je navedeno da je apelantica na glavnom ročištu za glavnu raspravu, održanom 13. oktobra 2009. godine, uredno obaviještena o danu donošenja prvostepenog rješenja uz upozorenje da će rok za podnošenje žalbe, u smislu odredbe člana 185. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), početi teći prvog narodnog dana nakon donošenja rješenja, u ovom slučaju od 13. novembra 2009. godine. Kako je apelantica predmetnu žalbu podnijela 7. decembra 2009. godine, odnosno nakon proteka rok od 15 dana iz člana 426. stav 2. ZPP-a, Okružni sud je primjenom odredbe iz člana 225. ZPP-a odlučio kao u dispozitivu osporenog rješenja.

4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, rješenjem Okružniog suda broj 71 0 P 030590 10 Gz od 26. aprila 2010. godine žalba apelantice podnesena protiv prvostepenog rješenja Osnovnog suda od 12. novembra 2009. godine je odbačena kao neblagovremena. Naime, žalba apelantice je odbačena iz formalnih razloga i Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelantice, odnosno njenih navoda iz žalbe, s obzirom da je ista propustila da u zakonom propisanom roku podnese žalbu. Žalba se prema praksi Ustavnog suda smatra efektivnim pravnim lijekom i apelantica je bila dužna istu koristiti prije podnošenja apelacije. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2310/10 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio