Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2602/10 (V. K.-R.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2602/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2602/10, rješavajući apelaciju Vesne Kocić-Radanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Kocić-Radanović podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 U 003402 09 Uvp od 10. marta 2010. godine godine, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Vesna Kocić-Radanović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Slavica Čvoro, advokat iz Istočnog Sarajeva, podnijela je 25. juna 2010.. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 U 003402 09 Uvp.

2. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 003402 09 U od 18. juna 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu, koja je odbačena kao nedopuštena odlukom broj AP 2825/09 od 2. decembra 2009. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. U obrazloženju odluke Ustavni sud je naveo da je apelantica neblagovremenim podnošenjem žalbe Ministarstvu za stambenu politiku Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), propustila da efektivno iskoristi pravni lijek te je na taj način navedenom organu onemogućeno da meritorno odlučuje o apelanticinom zahtjevu za povrat stana u posjed. Propustom apelantice da u zakonom propisanom roku podnese žalbu Ministarstvu, imalo je za posljedicu da se Kantonalni sud u predmetnom postupku bavio samo i isključivo pitanjem blagovremenosti žalbe (vidi odluku Ustavnog suda broj AP 2825/09 od 2. decembra 2009. godine).

3. Apelantica je, u međuvremenu, podnijela zahtjev Vrhovnom sudu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 003402 09 U od 18. juna 2009. godine. Presudom Vrhovnog suda broj 09 0 U 003402 09 Uvp od 10. marta 2010. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice. U obrazloženju presude Vrhovnu sud je istakao da je prvostepeno rješenje, prema priloženoj dostavnici, dostavljeno apelanticinom punomoćniku dana 3. novembra 2008. godine (ponedjeljak), a da je žalba na isto, putem preporučene pošiljke, podnesena 19. novembra 2008. godine (srijeda), iako je zadnji dan roka za podnošenje žalbe bio 18. novembar 2008. godine (utorak). Vrhovni sud je na kraju zaključio da je Kantonalni sud pravilno postupio kada je odbio tužbu apelantice kao neosnovanu, te da je isti sud u osporenoj odluci dao potpune i valjane razloge za svoju odluku.

4. Apelantica se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodu misli, savjesti i vjere iz člana II/3.g) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 9. Evropske konvencije i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

6. Ustavni sud zapaža da je apelantica, prije podnošenja ove apelacije, 7. septembra 2009. godine, podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 00 3402 09 od 18. juna 2009. godine. Ta apelacija je odbačena kao nedopuštena Odlukom Ustavnog suda broj AP 2825/09 od 2. decembra 2009. godine jer je utvrđeno da apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće prema zakonu, s obzirom da je zaključeno da je apelantica žalbu na prvostepno rješenje podnijela Ministarstvu izvan zakonom propisanog roka, neblagovremeno, te da zbog toga ni Ministarstvo ni Kantonalni sud nisu raspavljali o meritumu apelanticinog zahtjeva za povrat stana u posjed.

7. Ustavni sud primjećuje da se predmetna apelacija odnosi na isto pitanje na koje se odnosila ranija apelacija, jer se u postupku pred Vrhovnim sudom za vanredno preispitivanje odluke Kantonalnog suda broj 09 0 U 00 3402 09 U od 18. juna 2009. godine nije odlučivalo o meritumu apelanticinog zahtjeva već samo pitanje blagovremenosti apelanticine žalbe podnesene Ministarstvu. Shodno tome, Ustavni sud primjećuje da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je Ustavni sud 2. decembra 2009. godine donio konačnu i obavezujuću odluku broj AP-2825/09, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2602/10 (V. K.-R.) | Sudska praksa | Aktio