Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2617/09 (Zajednica etažnih vlasnika ul. Srpska 77 i 79, B. L.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2617/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2617/09, rješavajući apelaciju Zajednice etažnih vlasnika ul. Srpska 77 i 79, Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zajednice etažnih vlasnika ul. Srpska 77 i 79, Banja Luka podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 11 0 U 001102 09 U od 15. juna 2009. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, broj 15-362-114/08 od 10. februara 2009. godine i zaključka Urbanističko-građevinske inspekcije Odjeljenja za inspekcijske poslove Administrativna služba Grada Banje Luke, broj 09-362-190/04 od 15. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zajednica etažnih vlasnika ul. Srpska 77 i 79, Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 13. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 11 0 U 001102 09 U od 15. juna 2009. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 15-362-114/08 od 10. februara 2009. godine i zaključka Urbanističko-građevinske inspekcije Odjeljenja za inspekcijske poslove Administrativna služba Grada Banje Luke (u daljnjem tekstu: Inspekcija), broj 09-362-190/04 od 15. maja 2008. godine.
2. Rješenjem Odsjeka za inspekcijske poslove Gradske uprave Grada Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek), broj 07/3-362-190/04 od 25. novembra 2004. godine, zabranjeno je Javnoj zdravstvenoj ustanovi „Dom zdravlja“ iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: Dom zdravlja) korištenje samostalne stambene jedinice-stana, formirane u dijelu tavanskog prostora zgrade (lijevo) u ul. Srpska 79, na zemljištu označenom kao k.č. br. 3633/1 k.o. Banja Luka (n.p.) a za isto investitor ni u naknadnom roku od 60 dana nije pribavio odobrenje za upotrebu, te je određeno da žalba ne odlaže izvršenje rješenja.
3. Rješenjem Ministarstva, broj 01-362-433/04 od 22. augusta 2005. godine, odbijena je žalba Doma zdravlja izjavljena protiv rješenja Odsjeka.
4. Zaključkom Inspekcije, broj 09-362-190/04 od 28. novembra 2006. godine, prekinut je postupak pokrenut po službenoj dužnosti protiv Doma zdravlja, u predmetu zabrane upotrebe predmetne stambene jedinice, dok se kao prethodno pitanje ne riješi pitanje mogućnosti naknadnog pribavljanja upotrebne dozvole.
5. Zaključkom Inspekcije, broj 09-362-190/04 od 15. maja 2008. godine, odbačena je apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Inspekcije o prekidu postupka, zbog toga što je izjavljena od strane neovlaštenog lica. U obrazloženju zaključka Inspekcija je navela da apelant nema položaj stranke u ovom postupku, niti se protiv njega vodi postupak u ovoj pravnoj stvari, pa zbog toga nije ovlašten da izjavi žalbu protiv navedenog zaključka, u smislu članu 219. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 13/02 i 87/07, u daljnjem tekstu: ZOUP).
6. Rješenjem Ministarstva, broj 15-362-114/08 od 10. februara 2009. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Inspekcije od 15. maja 2008. godine.
7. Presudom Okružnog suda, broj 11 0 U 001102 09 U od 15. juna 2009. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva od 10. februara 2009. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da apelant, u kojem je izgrađen sporni stan, nije lice koje je pokrenulo upravni postupak, budući da se ovaj postupak inspekcijskog nadzora vodi po službenoj dužnosti u smislu člana 112. ZOUP-a (bez obzira na to što je apelant nesporno podnosilac inicijative za pokretanje ovog postupka), te da apelant nije lice protiv koga se vodi ovaj postupak, niti je lice koje bi radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa imalo pravo da učestvuje u ovom postupku inspekcijskog nadzora, u smislu da ulaže pravne lijekove (druga je stvar obavještavanje apelanta o tom postupku shodno članu 33. stav 2. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj „Službeni glasnik RS“ br. 113/05 i 1/08). Okružni sud je dalje naveo da nije jasno a ni obrazloženo u postupku, koja bi to svoja prava i pravne interese apelant štitio ulaganjem žalbe na rješenje o prekidu postupka inspekcijskog nadzora, koji se vodi protiv Doma zdravlja, jer je započeo sa korištenjem stambenog prostora bez rješenja o odobrenju za upotrebu. Okružni sud je istaknuo da apelant, u ovom postupku inspekcijske kontrole, koji se tiče zabrane upotrebe stambene cjeline izgrađene u njihovom tavanskom prostoru, nije nosilac nikakvih prava, niti joj se u istom nameću bilo kakve obaveze (za razliku od ranije provedenih postupaka za utvrđivanja i dodjelu prvenstvenog prava za nadziđivanje i pretvaranje zajedničkih prostorija u stanove, za dobijanje urbanističke saglasnosti, građevinske dozvole, te rješenja za upotrebu objekta), pa apelant i iz tog razloga nije stranka u ovom postupku u smislu odredbi čl. 38. i 39.ZOUP-a.
8. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost član 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenih odluka upravnih organa i presude Okružnog suda, odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku koji je okončan presudom Okružnog suda je utvrđeno da apelant nema položaj stranke, niti se protiv njega vodi postupak, pa zbog toga nije ovlašten da izjavi žalbu protiv zaključka Inspekcije o prekidu postupka, te je odbačena apelantova žalbu kao nedozvoljena. Dakle, iz navedenog proizilazi da upravni organi i Okružni sud osporenim odlukama nisu odlučivali o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego o procesnoj dopustivosti apelantove žalbe, pa stoga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također u predmetnom postupku nije se odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te stoga slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović