Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-690/10 (V. Z.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-690/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 690/10, rješavajući apelaciju Vahida Zahirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vahida Zahirovića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Gž-

09-000 466 od 8. decembra 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Banjaluci broj 077-0-P-07-000-343 od 4. decembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Vahid Zahirović (u daljnjem tekstu: apelant), sa boravištem u Republici Njemačkoj, kojeg zastupa Živko Dragosavljević, advokat iz Prijedora, podnio je 22. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-09-000 466 od 8. decembra 2009. godine, rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-0-P-07-000-343 od 4. decembra 2008. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-077-0-P-07-000-343 od 15. aprila 2008. godine, apelantova tužba se smatra povučenom, u smislu odredbe člana 97. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP.), s obzirom da punomoćnik tuženih S.J, M.Đ i S.V koja je pristupila na ročište, nije zahtjevala da se isto i održi u odsutnosti uredno obavještenog apelanta, te je utvrđeno da je tužba povučena u smislu prethodno navedenog člana.

3. Apelant je 8. maja 2008. godine podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje koje je Osnovni sud rješenjem broj 077-0-P-07-000-343 od 4. decembra 2008. godine, odbio kao neosnovanu, konstatujući da u konkretnom slučaju do propuštanja nije došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći u smislu člana 328. stav 1. ZPP. U pogledu neukosti stranke, na koju se apelant poziva, Osnovni sud je obrazložio da ovu činjenicu ne smatra opravdavajućim razlogom u smislu odredaba ZPP.

4. Okružni sud je 8. decembra 2009. godine donio rješenje broj 011-0-Gž-09-000 466 kojim je odbio apelantovu žalbu i potvrdio rješenje Osnovnog suda broj 077-0-P-07-000-343 od 4. decembra 2008. godine.

5. Apelant smatra da mu je navedenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju nadležni sud nije raspravljao o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je postupak po njegovoj tužbi obustavljen iz formalnih razloga, s obzirom da apelant, nije ispoštovao proceduru predviđenu Zakonom o parničnom postupku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno blagovremeno opravdati izostanak. Prema tome, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove te obzirom da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-690/10 (V. Z.) | Sudska praksa | Aktio