Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2741/10 (M. T.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2741/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-2741/10, rješavajući apelaciju Miroslava Tišme, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Tišme podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 07 0 U 002563 09 Uvp od 20. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Mostar, broj 07 0 U 002563 09 U od 8.

maja 2009. godine, rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona, broj UPII-09-03-25- 155/03 od 20. novembra 2008. godine i zaključka Odjela društvenih djelatnosti Grada Mostara, broj 07/II-3-954/99 od 19. augusta 2008.

godine, jer se radi o pitanjima o kojima je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslav Tišma (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Guzin, advokat iz Mostara, podnio je 5. jula 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 07 0 U 002563 09 Uvp od 20. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 07 0 U 002563 09 U od 8. maja 2009. godine, rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UPII-09-03-25-155/03 od 20. novembra 2008. godine i zaključka Odjela društvenih djelatnosti Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel), broj 07/II-3-954/99 od 19. augusta 2008. godine.

2. Zaključkom Odjela, broj 07/II-3-954/99 od 19. augusta 2008. godine, odbačen je zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana u Mostaru, ulica Kralja Zvonimira, broj 16, kao neblagovremen, s obzirom da je podnesen po proteku svih prekluzivnih rokova propisanih članom 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (''Službene novine FBiH'', broj 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99, 11/01 i 56/01).

3. Apelant je izjavio žalbu na navedeni zaključak, koja je odbijena kao neosnovana, rješenjem Ministarstva, broj UPII-09-03-25-155/03 od 20. novembra 2008. godine.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj 07 0 U 002563 09 U od 8. maja 2009. godine, apelantova tužba protiv rješenja Ministarstva, broj UPII-09-03-25-155/03 od 20. novembra 2008. godine, je odbijena kao neosnovana.

5. Odlukom broj AP-1936/09 od 15. juna 2010. godine, apelaciju apelanta kojom je pobijana presuda Kantonalnog suda, broj 07 0 U 002563 09 U od 8. maja 2009. godine, rješenje Ministarstva, broj UPII-09-03-25-155/03 od 20. novembra 2008. godine i zaključak Odjela, broj 07/II-3-954/99 od 19. augusta 2008. godine, Ustavni sud je odbacio kao nedopuštnu zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Ustavni sud je utvrdio da je apelantov zahtjev za povrat predmetnog stana podnesen neblagovremno odnosno protekom svih prekluzivnih rokova u smislu člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Ustavni sud je stoga zaključio da apelant nije došao do konačne odluke protiv koje bi, u smislu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda BiH, mogao izjaviti apelaciju u odnosu na prava na koja se poziva.

6. Rješavajući o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 07 0 U 002563 09 U od 8. maja 2009. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj 07 0 U 002563 09 Uvp od 20. maja 2010. godine, kojom je odbio apelantov zahtjev kao neosnovan.

7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

[...] 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;».

9. Ustavni sud zapaža da apelant podnosi apelaciju protiv presude Vrhovnog suda, broj 07 0 U 002563 09 Uvp od 20. maja 2010. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje protiv presude Kantonalnog suda, broj 07 0 U 002563 09 U od 8. maja 2009. godine. Ustavni sud smatra da se i ova apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i ranija apelacija o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Ustavnog suda AP-1936/09 od 15. juna 2010. godine, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima eventualnog osnova za ponovno odlučivanje.

10. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, po kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2741/10 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio