Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2771/10 (R. K.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2771/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-2771/10, rješavajući apelaciju Ratka Kerovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ratka Kerovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 12 0 U 000 186 09 Uvp od 12. maja 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Ratko Kerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, podnio 3. jula 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 12 0 U 000 186 09 Uvp od 12. maja 2010. godine.
2. Rješenjem Skupštine Opštine Lopare, Opštinske komisije za privredu, društvene službe, opštu upravu i organizaciju uprave (u daljnjem tekstu: Opštinska komisija), broj 473-04/II-2-22/2 od 27. oktobra 1983. godine, od apelanta je eksproprisano zemljište označeno kao kč. br. 432/1 površine 8100 m upisano u stari zk.ul. br. 269 k.o. Prikovci (sada zk.ul. br. 117 k.o. Prikovci) u svrhu izgradnje Fabrike opekarskih proizvoda Lopare (u daljnjem tekstu: korisnik eksproprijacije).
3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Lopare (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 27-473-1/07 od 10. oktobra 2007. godine, poništeno je rješenje Opštinske komisije, broj 473-04/II-2-22/2 od 27. oktobra 1983. godine, te je izvršen upis prava vlasništva apelanta na ranije eksproprisanim nekretninama, uz obavezu predaje u posjed nekretnine danom pravosnažnosti rješenja a s obzirom na to da korisnik eksproprijacije nije, u smislu odredbe člana 36. stav 1. Zakona o eksproprijaciji («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 112/06) u roku od 3 godine od pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, predmetno zemljište priveo namjeni u cjelosti, niti u znatnijem dijelu.
4. Rješenjem Republičke uprave, broj 05-473-232/07 od 10. marta 2008. godine, odbijena je žalba korisnika eksproprijacije na rješenje Republičke uprave, broj 27-473-1/07 od 10. oktobra 2007. godine.
5. Odlučujući o tužbi korisnika eksproprijacije Okružni sud Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je presudom, broj 12 0 U 000186 08 U od 30. juna 2008. godine, tužbu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje Republičke uprave, broj 05-473-232/07 od 10. marta 2008. godine.
6. Tužitelj je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 12 0 U 000186 08 U od 30. juna 2008. godine, koji je Vrhovni sud, presudom broj 12 0 U 000 186 09 Uvp od 12. maja 2010. godine, uvažio te presudu Okružnog suda, broj 12 0 U 000186 08 U od 30. juna 2008. godine preinačio na način da se tužba usvaja, a osporeno rješenje Republičke uprave, broj 05- 473-232/07 od 10. marta 2008. godine, poništava i predmet vraća na ponovni postupak. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da će se posebno uzeti u obzir odredbe člana 32. stav 4. i 7. Zakona o eksproprijaciji («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 112/06) prema kojem će se pravosnažno rješenje o eksproprijaciji poništiti na zahtjev ranijeg vlasnika eksproprisane nekretnine samo ukoliko korisnik eksproprijacije u roku od 3 godine od pravosnažnosti rješenja nije izvršio znatnije radove na tom objektu, ali da takav zahtjev za poništenje rješenja raniji vlanik ne može podnijeti po isteku roka od 8 godina od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred organom Republičke uprave, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović