Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2880/10 (M. A.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2880/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 2880/10, rješavajući apelaciju Momčila Aleksića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Aleksića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Ž-

08-000 485 od 28. novembra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Momčila Aleksića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Rs 000 199 10 Rev od 25. maja 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Ž-09-000 119 od 28. oktobra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci broj Rs-1620/04 od 16. juna 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Momčilo Aleksić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, podnio je 7. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Republike Srpske, koji je podneskom broj SU-259-2/10 od 8. jula 2010. godine predmet proslijedio Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) kao nadležnom sudu ,protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 Rs 000 199 10 Rev od 25. maja 2010. godine, rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-09-000 119 od 28. oktobra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-1620/04 od 16. juna 2009. godine.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 485 od 28. novembra 2008. godine u pravnoj stvari apelanta protiv DI «Vrbas» AD u stečaju (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate novčanog potraživanja, uvažena je žalba tuženog i rješenje Osnovnog suda broj Rs-1620/04 od 10. septembra 2008. godine preinačeno tako što je odbijen apelantov prijedlog za nastavak parničnog postupka prekinutog rješenjem Osnovnog suda broj Rs-1620/04 od 11. septembra 2006. godine.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj Rs-1620/04 od 16. juna 2009. godine odbačena je kao neblagovremena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 485 od 28. novembra 2008. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelant rješenje Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 485 od 28. novembra 2008. godine primio 25. decembra 2008. godine, a da je reviziju protiv tog rješenja izjavio 25. maja 2009. godine. Shodno tome, prvostepeni sud je, pozivajući se na odredbe člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi sa čl. 244. i 254. ZPP, odbacio reviziju kao neblagovremenu.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-Ž-09-000 119 od 28. oktobra 2009. godine žalba apelanta je odbijena i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda broj Rs-1620/04 od 16. juna 2009. godine.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 Rs 000 199 10 Rev od 25. maja 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 011-0-

Ž-09-000 119 od 28. oktobra 2009. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda, navedeno je da je odredbama člana 237. stav 1. ZPP propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, pa kako je apelant rješenje Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 485 od 28. novembra 2008. godine primio 25. decembra 2008. godine, a reviziju protiv tog rješenja izjavio 25. maja 2009. godine, dakle po isteku zakonskog roka od 30 dana, pravilno su zaključili nižestepeni sudovi da je revizija neblagovremena. Shodno tome, Vrhovni sud je primjenom člana 248. ZPP, a u vezi sa članom 254. stav 4. ZPP, odbio reviziju apelanta kao neosnovanu.

6. Iako apelant ne navodi konkretno za koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i/ili međunarodnih dokumenata koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini smatra da su povrijeđene, iz navoda iznesenih u apelaciji može se zaključiti da apelant smatra da su osporenim aktima povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; a. Dopustivost u odnosu na rješenje Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 485 od 28. novembra 2008. godine

8. Obzirom da je apelant rješenje Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 485 od 28. novembra 2008. godine primio 25. decembra 2008. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. jula 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio rješenje Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 485 od 28. novembra 2008. godine.b. Dopustivost u odnosu na rješenje Vrhovnog suda broj 118 0 Rs 000 199 10 Rev od 25. maja 2010. godine

9. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama između ostalog povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud, prvenstveno, odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

11. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je apelantova revizija odbačena kao neblagovremena. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne revizije. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o «građanskim pravima i obavezama apelanta» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2880/10 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio