Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2904/09 (S. K. i I. K.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2904/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-2904/09, rješavajući apelaciju Stanka Kožula i Ive Kožul, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stanka Kožula i Ive Kožul podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 008-0-Gž-09-000037 od 9. jula 2009. godine i rješenja Općinskog suda Široki Brijeg broj P.47/94 od 4. decembra 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanko Kožul i Iva Kožul (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupa Zvonimir Jelić, advokat iz Širokog Brijega, podnijeli su 11. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-09-000037 od 9. jula 2009. godine i rješenja Općinskog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.47/94 od 4. decembra 2008. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda broj P.47/94 od 4. decembra 2008. godine koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-09-000037 od 9. jula 2009. godine konstatovano je da se tužba, koju su apelanti podnijeli protiv tuženih pobliže označenih u navedenom rješenju, smatra povučenom te su obavezani apelanti tuženima naknaditi troškove parničnog postupka. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da apelanti nisu došli na pripremno ročište iako su bili uredno pozvani, a tuženi nisu zahtjevali da se ročište održi pa se u skladu s odredbom člana 84. stav

1. ZPP ima smatrati da je tužba povučena.

3. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je broj 008-0-Gž-09-000037 od 9. jula 2009. godine odbio žalbu koju su apelanti podnijeli protiv rješenja Općinskog suda kojom je konstatovamo da se tužba smatra povučenom. Dakle, pobijanim odlukama nije meritorno odlučeno o tužbenom zathevu apelanata, nego je samo konstatovano da se tužba smatra povučenom zbog činjenice da apelanti, iako uredno pozvani, nisu prisustvovali ročištu.

7. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali prisustvovati ročištu ili opravdati nemogućnost prisustva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Ustavni sud zaključuje da apelanti propustom da prisustvuju ročištu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove zbog čega sudovi nisu mogli meritorno odlučivati. Samim tim, apelanti nisu došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2904/09 (S. K. i I. K.) | Sudska praksa | Aktio