Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3021/10 (G. T.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3021/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3021/10, rješavajući apelaciju Gojka Topića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Topića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 000992 10 Rev od 22. aprila 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 P 000992 09 Gz od 30. oktobra 2009. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 P 000992 07 P od 29. maja 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Gojko Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 17. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 000992 10 Rev od 22. aprila 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 000992 09 Gz od 30. oktobra 2009. godine i presude Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 000992 07 P od 29. maja 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 77 0 P 000992 07 P od 29. maja 2009. godine u pravnoj stvari MH RS – Matično preduzeće a.d. Trebinje, ZP «Elektrokrajina» a.d. Banja Luka – RJ «Elektrodistribucija» Prijedor (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv apelanta, radi ispunjenja ugovora, vsp. 5.419,21 KM, obavezan je apelant da tužitelju na ime duga i na ime kamata za isporučenu električnu energiju isplati iznose pobliže navedene u izreci presude, te da mu isplati i zakonsku zateznu kamatu, dok je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva, preko dosuđenog iznosa.
3. Presudom Okružnog suda broj 77 0 P 000992 09 Gz od 30. oktobra 2009. godine, žalba tužitelja je odbijena i presuda Osnovnog suda broj 77 0 P 000992 07 P od 29. maja 2009. godine, u osporenom odbijajućem dijelu, potvrđena, te je utvrđeno da je apelant odustao od žalbe izjavljene protiv navedene presude.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 000992 10 Rev od 22. aprila 2010. godine, revizija koju je apelant izjavio protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 000992 09 Gz od 30. oktobra 2009. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Odredbama člana 316. stav 2. ZPP, propisano je da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da je vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, označena u iznosu od 5.419,21 KM, dok je vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznos od 3.007,96 KM, što ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP, nije ostvaren. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz člana 237. stav 3. ZPP.
5. Iako apelant ne navodi konkretno za koje odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i/ili međunarodnih dokumenata koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini smatra da su povrijeđene, iz navoda iznesenih u apelaciji može se zaključiti da apelant smatra da su osporenim aktima povrijeđena njegova prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 000992 09 Gz od 30. oktobra 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 000992 10 Rev od 22. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 22. aprila 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 17. jula 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović