Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3049/10 (A. B.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 24
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3049/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3049/10, rješavajući apelaciju Asime Balčanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asime Balčanović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 003802 10 Gž 2 od 7. maja 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 P 003802 10 P 2 od 26. januara 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Asima Balčanović (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Kearney, Sjedinjene Američke Države, koju zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 17. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 003802 10 Gž 2 od 7. maja 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 P 003802 10 P 2 od 26. januara 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 P 003802 10 P 2 od 26. januara 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 P 003802 10 Gž 2 od 7. maja 2010. godine, odbačena je tužba apelantice podnesena 20. oktobra 2009. godine protiv A.B., radi razvoda braka, povjeravanja i izdržavanja malodobnog djeteta. U obrazloženju je navedeno da stranke imaju malodobno dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje, te da su oba ili jedan od bračnih drugova bili dužni podnijeti Centru za socijalni rad u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Centar) zahtjev za posredovanje prije podnošenja tužbe za razvod braka, kako je to propisano odredbom člana 24. stav 1. Porodičnog zakona („Službene novine FBiH“ br. 35/05 i 41/05). S obzirom na činjenicu da je postupak posredovanja kod Centra obustavljen, jer nijedan od uredno pozvanih bračnih drugova nije pristupio na ročište radi posredovanja, Općinski sud je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom odredbe člana 29. stav 3. Porodičnog zakona.
3. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, rješenjem Općinskog suda broj 23 0 P 003802 10 P 2 od 26. januara 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 P 003802 10 Gž 2 od 7. maja 2010. godine, odbačena je tužba apelantice radi razvoda braka, povjeravanja i izdržavanja malodobnog djeteta iz razloga što se apelantica, uredno pozvana, nije odazvala, tj. pristupila ročištu radi posredovanja kod Centra.
7. Na osnovu navedenog, proizlazi da se, u konkretnom slučaju, Općinski i Kantonalni sud nisu bavili meritornim ispitivanjem apelanticine tužbe, već isključivo pitanjem da li su ispunjene procesne pretpostavke predviđene Porodičnim zakonom za postupanje po predmetnoj tužbi. U takvoj situaciji, Ustavni sud smatra da se apelantica, kao uredno pozvana, morala odazvati ili opravdati nemogućnost pojavljivanja na ročištu radi posredovanja kod Centra, te na taj način iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović