Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3124/10 (A. B.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima · čl. 11
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3124/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3124/10, rješavajući apelaciju Anke Benković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Anke Benković podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-09-000717 od 27. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda Odžak, broj 002-0-Gž-08-000029 od 11. decembra 2008. godine i presude Općinskog suda Orašje, broj 025-0-P-
06-000222 od 27. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Anka Benković (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnijela je 19. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-09-000717 od 27. aprila 2010. godine, presude Kantonalnog suda Odžak (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 002-0-Gž-08-000029 od 11. decembra 2008. godine i presude Općinskog suda Orašje (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 025-0-P-06-000222 od 27. juna 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 025-0-P-06-000222 od 27. juna 2008. godine, naloženo je Josipu Benkoviću (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici preda u posjed i slobodno raspolaganje stan u Orašju, u V ulici, broj 19/A, te da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 1.500,00 KM a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Odlučujući o žalbi tuženog presudom Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-08-000029 od 11. decembra 2008. godine, prvostepena presuda je preinačena na način da se apelantica u cjelosti odbija sa tužbenim zahtjevom, te se ujedno obavezuje na naknadu troškova postupka tuženom u iznosu od 240,00 KM u roku od 30 dana nakon dostave presude pod prijetnjom izvršenja, dok se sa viškom zahtjeva za troškove postupka preko dosuđenog iznosa tuženi odbija. U obrazloženju Kantonalni sud ističe da je apelanticin zahtjev odbijen primjenom odredbe člana 11. preuzetog Zakona o stambenim odnosima («Službene novine F BiH» broj 11/98) s obzirom da se stanarsko pravo stiče danom zakonitog useljenja, odnosno useljenja nastalog na osnovu ugovora o korištenju predmetnog stana, a s obzirom na činjenicu da apelantica nije nikada uselila u isti.
4. Odlučujući o reviziji apelantice i Općine Orašje (u daljnjem tekstu: umješač na strani apelantice), protiv presude Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-08-000029 od 11. decembra 2008. godine, Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-09-000717 od 27. aprila 2010. godine, reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, visina pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 2.500,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer je vrijednost predmeta spora ispod 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelantica je navela da su joj sporenim odlukama povrijeđena prava i to: pravo na pravično suđenje iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-08-000029 od 11. decembra 2008. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-09-000717 od 27. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
9. S obzirom da je apelantici presuda Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-08-000029 od 11. decembra 2008. godine, uručena 23. decembra 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. jula 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović