Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3130/10 (M. P.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3130/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3130/10, rješavajući apelaciju Miliovoja Peđe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milivoja Peđe podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-

000 963 od 7. aprila 2010. godine, rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-Ž-08-000 294 od 11. juna 2008. godine i rješenja Osnovnog suda Banja Luka, broj 071-0-P-06-002 485 od 28. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milivoj Peđo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 20. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 963 od 7. aprila 2010. godine, rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-

Ž-08-000 294 od 11. juna 2008. godine i rješenja Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-0-P-06-002 485 od 28. marta 2008. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 071-0-P-06-002 485 od 28. marta 2008. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Ž-08-000 294 od 11. juna 2008. godine, odbačena je tužba apelanta kao nedopuštena a kojom je tražio da se utvrdi da je kod Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) imao staus radnika na neodređeno vrijeme, da mu je nezakonito prestao radni odnos, te da se tuženi obaveže na naknadu štete nastale po osnovu neisplaćenih plata koje bi apelant primio da je radio u periodu od 18. juna 1996. godine do 31. decembra 2005. godine, u ukupnom iznosu od 117.711,87 KM sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da izvrši uplatu doprinosa Fondu penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske za navedeni period. Ujedno je apelant obavezan tuženom naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 KM, dok se tužena odbija sa zahtjevom za isplatu troškova postupka preko dosuđenog iznosa. U obrazloženju Osnovni sud ističe da je tužba odbačena kao nedopuštena primjenom člana 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 11/94, 3/96 i 6/97, u daljnjem tekstu: ZRDO), jer bez obzira na nepostojanje rješenja o prestanku radnog odnosa apelant je morao imati spoznaju o prestanku istog, uzimajući u obzir činjenicu da nije radio niti je ostvarivao prava iz radnog odnosa od kraja 1996. godine, apelant je prije podnošenja tužbe trebao iskoristiti internu zaštitu odnosno u roku od 8 dana od dana uručenja rješenja ili drugog akta, podnijeti prigovor funkcioneru koji rukovodi organom u kojem je bio zaposlen u smislu člana 37. ZRDO stav 2. Istim članom stavom 3. propisano je, da je funkcioner dužan u roku od 15 dana od dana podnošenja prigovora odlučiti o podnesenom prigovoru. Tek nakon isteka navedenog roka ukoliko se ne odluči o prigovoru ili ukoliko zaposleni nije zadovoljan odlukom, može se obratiti nadležnom sudu u roku od 15 dana.

3. Apelant je izjavio reviziju na rješenje Okružnog suda, broj 011-0-Ž-08-000 294 od 11. juna 2008. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 963 od 7. aprila 2010. godine, odbio.

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je 18. decembra 2003. godine podnio tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa odnosno nakon sedam godina od prestanka rada, a koja je rješenjem Osnovnog suda, broj 071-0-P-06-

002 485 od 28. marta 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, 011-0-Ž-08-000 294 od 11. juna 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Apelant je zatim izjavio reviziju, međutim, ona je odbijena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 963 od 7. aprila 2010. godine.

8. Ustavni sud zapaža da redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije iskoristio internu zaštitu, odnosno nije podnio prigovor tuženom, čime je izgubio pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti prigovor ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja prigovora, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant, nepodnošenjem prigovora tuženom, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, te redovni sudovi, u postupku koji je okončan osporenom odlukom, nisu mogli meritorno odlučivati o tužbi apelanta, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3130/10 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio