Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3131/10 (Ž. M.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3131/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3131/10, rješavajući apelaciju Željka Mejakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Željka Mejakića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Iž-39/10 od 2. juna 2010. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj 05-1-50-693-12/10 od 27. aprila 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Željko Mejakić (u daljnjem tekstu: apelant) trenutno u Kazneno popravnom zavodu Foča (u daljnjem tekstu: KPZ), podnio je 19. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Iž-39/10 od 2. juna 2010. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH), broj 05-1-50-693-12/10 od 27. aprila 2010. godine.
2. Odlukom CIK BiH, broj 05-1-50-693-12/10 od 27. aprila 2010. godine, apelant neće biti upisan u Centralni birački spisak (u daljnjem tekstu: CBS), dok se nalazi na izdržavanju kazne zatvora izrečene presudom Suda BiH, broj X-KR-06/200 od 30. maja 2008. godine i broj X-KRŽ-06/200 od 16. februara 2009. godine, zbog ozbiljnih povreda humanitarnog prava i da po prestanku navedenih razloga stiče pravo ponovnog upisa u CBS.
3. Apelant je protiv odluke CIK BiH, broj 05-1-50-693-12/10 od 27. aprila 2010. godine, 18. maja 2010. godine izjavio žalbu, koju je Sud BiH rješenjem, broj Iž-39/10 od 2. juna 2010. godine, odbacio kao neblagovremenu, primjenom odredbe člana 6.9 stav 1. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 23/01 do 32/10, u daljnjem tekstu Izborni zakon) a kojom je propisano da se žalba podnosi Apelacionom odjeljenju Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciono odjeljenje) u roku od 2 dana od dana prijema odluke CIK BiH. Apelantu je odluka CIK BiH, broj 05-1-50-693-12/10 od 27. aprila 2010. godine, putem KPZ dostavljena 7. maja 2010. godine, na koju je apelant izjavio žalbu 13. maja 2010. godine, odnosno predao službenom osoblju KPZ-a, te je navedena ustanova žalbu poslala preporučenom poštom 18. maja 2010. godine. Prema tome u smislu odredbe člana 92. stav 3. Zakona o upravnom postupku («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 29/02 do 93/09) kojom je propisano da za osobe lišene slobode, dan predaje podneska upravi ustanove u kojoj se nalaze, smatra se danom predaje organu kojem je podnesak upućen, te je shodno navedenom apelantova žalba predata 13. maja 2010. godine, podnesena istekom roka od dva dana od dana prijema odluke CIK BiH.
4. Apelant je istakao da su mu u postupku u kojem su donesene osporene odluke povrijeđena njegova prava i to: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i člana 21. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju, apelant nije Sudu BiH blagovremeno izjavio žalbu protiv odluke CIK BiH, broj 05-1-50-693-12/10 od 27. aprila 2010. godine. Iz tog razloga Sud BiH nije raspravljao o osnovanosti apelantove žalbe, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti žalbu protiv navedene odluke ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem žalbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio žalbu na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović