Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3152/10 (M. P.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3152/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3152/10, rješavajući apelaciju Milene Primorac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Primorac podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 63 0 P 000058 09 Rev od 18. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 63 0 P 000058 08 Gž od 12. januara 2009. godine i presude Općinskog suda Ljubuški, broj 63 0 P 000058 08 P od 22. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milena Primorac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog, koju zastupa Ivan Herceg, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 23. jula 2010. goidine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 63 0 P 000058 09 Rev od 18. maja 2010. godine, presude Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 63 0 P 000058 08 Gž od 12. januara 2009. godine i presude Općinskog suda Ljubuški (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 63 0 P 000058 08 P od 22. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 63 0 P 000058 08 P od 22. oktobra 2008. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000058 08 Gž od 12. januara 2009. godine, obavezana je Hrvatska pošta d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantici na ime neisplaćenog dijela plaće za period od 1. oktobra 2004. godine do 30. septembra 2005. godine isplati iznos od 3.994,48 KM sa zateznom zakonskom kamatom od 29. oktobra 2007. godine, pa do isplate u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Ujedno je tužena obavezana za prethodno navedeni vremenski period isplatiti apelantici pripadajući dio mjesečnih doprinosa i poreza koji proizilaze iz plaće u iznosu od 2.755,00 KM. Tužena je obevezana i na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 962,90 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 22. oktobra 2008. godine u roku od 30 dana. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev apelantice je odbijen.
3. Apelantica je izjavila reviziju na presudu Kantonalnog suda, broj 63 0 P 000058 08 Gž od 12. januara 2009. godine, koju je Vrhovni sud rješenjem, broj 63 0 P 000058 09 Rev od 18. maja 2010. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federcije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, u obrazloženju je navedeno da u konkretnom slučaju, tužbenom zahtjevu apelantice koji je postavljen na iznos od 11.143,65 KM udovoljeno do iznosa od 3.994,48 KM, pa je vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude 7.149,17 KM te iz tog razloga nije ispunjen uvjet iz člana 237. stav 2. ZPP. Kako je Vrhovni sud na kraju zaključio da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP, odlučeno je kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena prava i to: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 000058 08 Gž od 12. januara 2009. godine izjavila reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 000058 09 Rev od 18. maja 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 000058 08 Gž od 12. januara 2009. godine.
8. S obzirom na to da je apelantici 19. januara 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 000058 08 Gž od 12. januara 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. jula 2010. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda od 12. januara 2009. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović