Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3157/10 (Opština Posušje)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3157/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3157/10, rješavajući apelaciju Općine Posušje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Posušje podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 08 0 Pr 000461 10 Pžp od 1. jula 2010. godine i rješenja Općinskog suda Široki Brijeg, broj 064-0-Pr-08-000 306 od 3. maja 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Posušje (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 23. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 08 0 Pr 000461 10 Pžp od 1. jula 2010. godine i rješenja Općinskog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 064-0-Pr-08-
000 306 od 3. maja 2010. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj 064-0-Pr-08-000 306 od 3. maja 2010. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 08 0 Pr 000461 10 Pžp od 1. jula 2010. godine, obustavljen je prekršajni postupak pokrenut protiv okrivljene pravne osobe ''Farma Land'' d.o.o. Posušje, Rastovača bb i Ivana Landeka kao odgovorne osobe u istoj, zbog prekršaja iz člana 110. stav
2. Zakona o organizaciji tijela uprave u Zapadno-hercegovačkom kantonu, («Narodne novine Zapadno-hercegovačkog kantona», broj 9/06, u daljnjem tekstu: Zakon o organizaciji) odnosno zbog nedopuštanja inspekcijskog nadzora a u vezi sa članom 54. stav 1. tačka 8. Zakona o prekršajima u FBiH («Službene novine Federacije BiH», broj 31/06).
3. Apelant smatra da mu je navedenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ( u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» U vezi sa predmetnom apelacijom ova ustavna odredba znači da je nadležnost Ustavnog suda ograničena na ispitivanje navodnih povreda prava i sloboda u okvirima koji su definisani, inter alia, članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenljivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je prema svojoj ustaljenoj praksi izjednačio prekršajni postupak sa postupkom u kome se utvrđuje osnovanost bilo kakve krivične optužbe u svim slučajevima u kojima su bili ispunjeni potrebni uslovi u pogledu konkretnih karakteristika postupka i prirode kazne. Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju ti standardi ispunjeni. Nadalje, Ustavni sud napominje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Prema tome, obrnuto tumačenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tog člana Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog, odnosno prekršajnog postupka protiv trećih lica. Shodno tome, Ustavni sud zapaža da član II/3.e) nije primjenjiv na konkretan slučaj, imajući u vidu da se u predmetnom prekršajnom postupku nije odlučivalo o krivičnoj, odnosno prekršajnoj odgovornosti apelanta, već drugih lica, pa slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović