Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3375/10 (Preduzeće za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banjaluka)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3375/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3375/10, rješavajući apelaciju Preduzeća za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Preduzeća za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banjaluka podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 000879 09 P od 10. marta 2010. godine i rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 Rs 000879 10 Rsž od 23. juna 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Preduzeće za poštanski saobraćaj Republike Srpske a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, koju zastupa Zaim Poturović, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 P 000879 09 P od 10. marta 2010. godine i rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 Rs 000879 10 Rsž od 23. juna 2010. godine.
2. Osnovni sud je 15. oktobra 2009. godine donio presudu zbog propuštanja broj 94 0 P 000879 09 P kojom je odbačen: »odgovor na tužbu tužene podnesen ovom sudu 27. marta 2009. godine kao nedozvoljen». Stavom II dispozitiva presude apelant je obavezan da S.P. (u daljnjem tekstu: tužiteljica) na ime naknade štete isplati razliku za manje isplaćene plate, razlike u plati, neisplaćene naknade na ime uvećanja plate po osnovu prekovremenog rada, neisplaćene regrese, sve sa zakosnkim kamatama za periode i u iznosima pobliže preciziranim tačkom II dispozitiva navedene presude. Stavom III dispozitiva apelant je obavezan da u ime i za račun tužiteljice uplati Fondu PiO RS doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, na osnovicu koju čine iznosi naznačeni u stavu II dispozitiva presude, u skladu sa važećim Zakonom o doprinosima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 51/01, 96/03 i 128/06). Stavom IV dispozitiva presude apelant je obavezan da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 94 0 P 000879 09 P od 10. marta 2010. godine odbačen je kao nedozvoljen apelantov zahtjev za povrat u pređašnje stanje.
4. Okružni sud je 23. juna 2010. godine donio rješenje kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda broj 94 0 P 000879 09 P od 10. marta 2010. godine.
5. Apelant smatra da su mu navedenim odlukama povrijeđena pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).
8. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbačen prijedlog apelanata za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri ne utvrđuju se građanska prava i obaveze, nije se odlučivalo o meritumu tužbenog zahtjeva, tj. osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje prijedloga za povrat u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom slučaju pozivanje apelanata na ustavno pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti, broj AP-2743/06 od 15. februara 2007. godine-dostupna na www.ustavnisud.ba ). Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje nije odlučivalo ni o pravu na imovini apelanata u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović