Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3386/09 (U. Z.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3386/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3386/09, rješavajući apelaciju Uroša Zoranovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Uroša Zoranovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001202 od 21. jula 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002470 od 2. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-
1957/05 od 2. jula 2007. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Uroš Zoranović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, podnio je 30. oktobra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-08-
001202 od 21. jula 2009. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-07-002470 od 2. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1957/05 od 2. jula 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-1957/05 od 2. jula 2007. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002470 od 2. aprila 2008. godine utvrđeno je da je pravno valjan kopopradajni ugovor o otkupu stana u Sarajevu pobliže označenog u izreci presude, zaključen dana 12. februara 1992. godine pod In brojem 3513-1078-4 od 12. februara 1992. godine između apelanta kao kupca i Države SFRJ – SSNO- Vojne ustanove za upravljanje SF JNA, Odjeljenje Sarajevo kao prodavca ( u daljnjem tekstu: prodavac) i prednika Vlade Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena). Istom presudom odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanta kojim je tražio uknjižbu prava vlasništva sa dijelom 1/1 na predmetnom stanu u Knjigu položenih ugovora, Zemljišno knjižnog ureda Općinskog suda što je tuženi dužan trpiti. Po pitanju troškova postupka Općinski sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove. U obrazloženju presude je navedeno da je na osnovu provedenih dokaza nesporno utvrđeno da su apelant i prodavac zaključili kuporodajni ugovor o otkupu stana, da je apelant prodavcu isplatio kupoprodajnu cijenu te da aplenat nije ostvario povrat navedenog stana u posjed jer je nakon 14. decembra 1995. godine ostao u oružanim snagama van Bosne i Hercegovine. U skladu sa navedenim, Općinski sud je zaključio da apelantu ne pripada pravo na upis prava vlasništva na predmetnom stanu već samo pravo na novčanu naknadu od tužene u iznosu uplaćenih sredstava uvećanih za pripadajuću kamatu po viđenju, pozivajući se pri tom na stav Komisije za ljudska prava zauzet u predmetu broj Ch-98/874 od 9. februara 2005. godine.
3. Protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002470 od 2. aprila 2008. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-08-001202 od 21. jula 2009. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2.i 3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjme tekstu: ZPP) kojom je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, odnosno, da isti sud iznimno može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Obzirom da je u toku postupka utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti propisani citiranom odredbom ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002470 od 2. aprila 2008. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 070-Rev-08-001202 od 21. jula 2009. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-
002470 od 2. aprila 2008. godine.
8. Iz priložene dostavnice o urečenju presude koju je Kantonalni sud dostavio 17. juna 2010. godine vidljivo je da je advokat apelanta osporenu presudu Kantonlanog suda primio 23. aprila 2009. godine. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. oktobra 2009. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda..
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović