Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3478/08 (E. I.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Izmijenjene pravne okolnosti
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3478/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3478/08, rješavajući apelaciju Enise Ibrahimbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enise Ibrahimbegović, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048241 08 P, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.
OBRAZLOŽENJE
1. Enisa Ibrahimbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, podnijela je 31. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 048241 08 P (ranije RS-37/93 i RS 705/04). Apelantica je dopunila apelaciju 25. decembra 2008. godine, 4. februara 2009. godine te 8. juna i 2. jula 2010. godine.
2. Apelantica je 15. marta 1993. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog Komunalnog preduzeća «Cvjećar» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa. Apelantica nije pristupila na pripremno ročište zakazano za 30. januar 1995. godine te je Osnovni sud na tom ročištu donio rješenje o mirovanju postupka. Budući da niti jedna od parničnih stranaka u zakonom propisanom roku nije podnijela prijedlog za nastavak postupka Osnovni sud je donio rješenje broj RS 37/93 od 29. decembra 1995. godine da se apelanticina tužba smatra povučenom. Rješenje je postalo pravomoćno 23. februara 1996. godine.
3. Tužbom podnesenom 24. maja 2004. godine apelantica je, ponovo, tražila poništenje odluke tuženog o prestanku radnog odnosa. Predmetna tužba apelantice je zavedena pod poslovnim brojem RS 705/04. Podneskom od 16. jula 2004. godine, koji je naslovila kao «prijedlog za preformulisanje tužbe RS 705/04od 24.05.2004.» apelantica je tražila da se navedeni podnesak tretira kao zahtjev za obnovu postupka. Apelantica je podneskom zaprimljenim u Osnovnom sudu 18. maja 2007. godine konačno uredila prijedlog za ponavljanje postupka.
4. Rješenjem osnovnog suda broj RS-37/93 od 15. februara 2008. godine dopušteno je ponavljanje postupka i ukinuto pravosnažno rješenje istog suda doneseno pod poslovnim brojem RS-
37/93 od 29. decembra 1995. godine. U daljem toku postupka sud je rješenjem broj 071-0-P-08-001 244 od 9. augusta 2008. godine ukinuo klauzulu pravosnažnosti od 21. marta 2008. godine stavljenu na rješenje kojim je dopušteno ponavljanje postupka. Navedeno je da je tuženi protiv rješenje kojim je dozvoljeno ponavljanje izjavio žalbu jer rješenje nije dostavljeno njegovom punomoćniku. Spis je proslijeđen Okružnom sudu u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) radi rješavanja o žalbi. Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 P 048241 08 Gz od 19. decembra 2008. godine odbačena je žalba tuženog kao neblagovremena.
5. U daljnjem toku postupka Osnovni sud zakazao i održao pet pripremnih ročišta (koja je uglavnom odgađao po prijedlogu apelantice) te je na ročištu održanom 19. oktobra 2009. godine na zapisniku donio rješenje kojim je odbio prijedlog apelantice za oslobađanje od plaćanja predujma troškova vještačenja. Na ovo rješenje apelantica je izjavila žalbu. Rješenjem Okružnog suda, broj 71 0 P 048241 09 Gz2 od 27. januara 2010. godine odbijena je žalba apelantice i potvrđeno rješenje Osnovnog suda broj 77 0 P 048241 08 P od 19. oktobra 2009. godine.
6. Podneskom koji je u sudu zaprimljen 11. marta 2003. godine apelantica je obavijestila sud da povlači tužbu u konkretnoj pravnoj stvari.
7. Rješenjem Osnovnog suda, broj 77 0 P 048241 08 P od 26. maja 2010. godine, odlučeno je da se tužba tužiteljice smatra povučenom. U obrazloženju je navedeno da je sud po prijemu apelanticinog podneska o povlačenju tužbe pozvao tuženog da se izjasni da li je suglasan sa povlačenjem tužbe. Navedeno je da je predmetno rješenje doneseno na osnovu člana 59. a u vezi sa članom 175. stav 3. Zakona o parničnom postupku budući da se tuženi u ostavljenom roku nije izjasnio o apelanticinom podnesku. Rješenje Osnovnog suda parnične stranke su primile 28. maja 2010. godine i u ostavljenom roku nisu izjavile žalbu čime je predmetno rješenje postalo pravomoćno.
8. Apelantica smatra da je zbog nedonošenja odluke po njenoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi hronologiju predmetnog postupka te u dopuni apelacije ističe da je tužbu povukla zbog činjenice da nije imala novčanih sredstava za plaćanje predujma vještačenja a u budžetu Republike Srpske nisu odobrena namjenska sredstva za plaćanje troškova vještačenja. Apelantica traži da joj sud za utvrđeno kršenje prava dosudi nematerijalnu štetu.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 8. ako su izmijenjene pravne okolnosti;
10. Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 16. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant povuče tužbu i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke o tužbenom zahtjevu bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog povlačenja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 76. pravila Ustavnog suda.
11. Dovodeći naprijed navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da se apelantica obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 P 048241 08 P (ranije RS-37/93 i RS 705/04). S obzirom da je apelantica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari i da se tuženi tome nije protivio, proizilazi da je u međuvremenu došlo je do izmijenjenih pravnih okolnosti budući da je apelacija koja je u momentu podnošenja bila dopustiva u daljnjoj fazi postupka okončana rješenjem o povlačenju tužbe, koja odluka ne predstavlja konačnu odluku o meritumu spora i protiv koje apelantica i tuženi nisu izjavili žalbu pa je tim rješenjem, koje dakle ima procesni karakter, predmetni postupak okončan. Stoga se dalje razmatranje apelanticinih navoda vezanih za nedonošenje odluke u razumnom roku pokazuje bespredmetnim. Sličan stav Ustavni sud je zauzeo i u svojoj odluci AP 103/09 od 25. februara 2010. godine (dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović