Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3519/09 (A. B.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana
- Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo
- Zakon o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3519/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-3519/09, rješavajući apelaciju Alije Bahtanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alije Bahtanovića podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-42/08 od 14. oktobra 2009. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Alija Bahtanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 11. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-42/08 od 14. oktobra 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 23. novembra 2009. godine i 28. maja 2010. godine.
2. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija), broj 302-2802-1/1 od 1. maja 2001. godine, utvrđeno je da je Brane Vlačić (u daljnjem tekstu: tužitelj) na dan 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu u Sarajevu, ulica Trg heroja, broj 43.
3. Odlukom Komisije, broj 302-2802-1/1-90-1527 od 2. septembra 2003. godine, usvojen je zahtjev Federalnog Ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Federalno Ministarstvo) za ponovno razmatranje odluke Komisije, broj 302-2802-1/1 od 1. maja 2001. godine, a zahtjev tužitelja za povrat spornog stana u posjed se odbacuje zbog nenadležnosti.
4. Tužitelj je podnio zahtjev za ponovno razmatranje odluke Komisije, broj 302-2802-1/1-90-
1527 od 2. septembra 2003. godine, koji je odlukom Komisije, broj R-302-2802-1/1-01-203/04 od 21. oktobra 2005. godine, odbijen kao neosnovan.
5. Odlučujući o upravnom sporu, Sud BiH je presudom, broj U-42/08 od 14. oktobra 2009. godine, tužbu tužitelja uvažio te osporene odluke Komisije, broj R-302-2802-1/1-90-1527 od 2. septembra 2003. godine i broj R-302-2802-1/1-01-203/04 od 21. oktobra 2005. godine, poništio i predmet vratio na ponovno rješavanje. U obrazloženju Sud BiH je naveo da će se u ponovnom postupku posebno morati uzeti u obzir odredbe Zakona o prestanku primjene Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana («Službene novine FBiH», br. 11/98 do 23/03) kao i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Službene novine FBiH», br. 27/97 do 15/02) s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu tužioca kao nosioca stanarskog prava za vraćanje u posjed stana, nego o zahtjevu vlasnika stana, s obzirom na to da je tužitelj zaključio ugovor o kupoprodaji istog. Prema stanju spisa utvrđeno je da je ponovni postupak još uvijek u toku.
6. Apelant smatra da mu je na ovaj način povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant u svojim navodima ističe da je nosilac stanarskog prava na spornom stanu, te ujedno naglašava da je tužitelj već riješio svoje stambeno pitanje, dostavivši kao dokaz akt Ministarstva odbrane Republike Srpske, broj 8-03-37-140/04 od 3. marta 2005. godine, u kojem se navodi da je tužitelj dobio stan u Beogradu i time već riješio stambeno pitanje.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju Sud BiH je uvažio tužbu tužitelja, te odluke Komisije, broj 302-2802-
1/1-90-1527 od 2. septembra 2003. godine i broj R-302-2802-1/1-01-203/04 od 21. oktobra 2005. godine poništio i predmet vratio na ponovno rješavanje, pa shodno tome s obzirom da je postupak o predmetu apelacije u toku pred organima uprave, slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović