Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3848/09 (H. G.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 343
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3848/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP 3848/09, rješavajući apelaciju Hamde Gogića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hamde Gogića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 K 007529 06 Kv od 25. marta 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hamdo Gogić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kladnja, kojeg zastupa Ševala Gogić iz Kladnja, podnio je 7. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 007529 09 Kz od 11. septembran 2009. godine.
2. Općinski sud u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje broj 33 0 K 007529 06 Kv od 25. marta 2009. godine kojim je odbijen zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda broj Kp.27/05 od 18. jula 2005. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom člana 343. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 53/07, 9/09 i 12/10; u daljnjem tekstu: ZKP) jer su dokazi na kojima apelant zasniva svoj zahtjev nepodobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje krivičnog postupka.
3. Nezadovoljan citiranim rješenjem Općinskog suda, apelant je protiv istog uložio žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 33 0 K 007529 09 Kz od 11. septembra 2009. godine odbio žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da su žalbeni navodi apelanta neosnovani, te da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da dokazi koje je apelant prezentirao u svom zahtjevu ne mogu biti podobni da se na temelju njih dozvoli obnova postupka.
4. Apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na slobodu kretanja i prebivališta iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda broj 33 0 K 007529 09 Kz od 11. septembra 2009. godine kojim je kao neosnovana odbijena njegova žalba protiv rješenja Općinskog suda broj 33 0 K 007529 06 Kv od 25. marta 2009. godine. Naime, citiranim rješenjem Općinskog suda odbijen je zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravomoćnom presudom istog suda. U toku postupka je utvrđeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz člana 343. stav 1. tačka c) ZKP za ponavljanje krivičnog postupka obzirom da apelantovi dokazi nisu bili podobni da bi se na osnovu istih, dozvolio postupak obnove.
7. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da iz prakse organa Evropske komisije za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropska komisija) slijedi da molba za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne pretstavljaju djelotvorne pravne lijekove sve dok nemaju uspjeha i dok njihov rezultat ne bude ponovno otvaranje postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije, G. protiv Savezne Republike Njemačke, aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 35).
8. U vezi s tim, Ustavni sud zaključuje da se zaštita ustavnih prava, prije svega, procesnih prava, kakva su ona iz člana 6. Evropske konvencije, ne može garantirati u postupcima u kojima se ne rješavaju djelotvorno pitanja iz materijalno-pravnog domena pojedinih ustavnih prava. Također, u vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1987. godine, Odluke i izvještaji (OI) broj 14, strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija je usvojila stav da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne. Ustavni sud bi donio drugačiji stav da je eventualno Kantonalni sud prihvatio prijedlog za ponavljanje postupka. U tom slučaju apelant bi imao pravo na ponovno odlučivanje o svom zahtjevu uz garantiranje svih standarda člana 6. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno i činjenicu da je Kantonalni sud odbio žalbu apelanta zbog nepostajanja procesnih pretpostavki da se dozvoli postupak obnove, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osprenim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana 5 Evropske konvencije niti o njegovom pravu na slobodu kretanja i sigurnosti iz člana 2. Protokola broj 4 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija u odnosu na navedene povrede ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10..U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović