Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4057/09 (R. Č.)

Odluka donesena 14. 09. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4057/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 09. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-4057/09, rješavajući apelaciju Radojke Čelica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radojke Čelica podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-09-000 154 od 5. novembra 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-0-Gž-08-001 895 od 20. novembra 2008. godine i presude Osnovnog suda Prijedor, broj P-2631/99 od 23. juna 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Radojka Čelica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupaju Miodrag Deretić i Draško Zec, advokati zajedničke advokatske kancelarije iz Prijedora, podnijela je 21. decembra 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-

Rev-09-000 154 od 5. novembra 2009. godine, presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-08-001 895 od 20. novembra 2008. godine i presude Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-2631/99 od 23. juna 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-2631/99 od 23. juna 2008. godine, utvrđeno je da je Slavko Savić (u daljnjem tekstu: tužitelj) na osnovu građenja stekao pravo vlasništva i jače pravo na posjed na nekretninama označenim kao kč. broj 643/6, oranica ''Rosulja'', površine 1000m , upisanoj u zk. ul. broj 219 k.o. Ćela, a što je po novom premjeru kč. broj 187/2, kuća i zgrada površine 90 m , dvorište površine 500 mi njiva 410 m , upisanih u pl. broj 495/03 k.o. Ćela, što predstavlja porodičnu kuću i zemljište za redovnu upotrebu objekta, sa djelom 1/1, u odnosu na apelanticu, te Staku Dragić, Miru Rosić i Milevu Ostojić (u daljnjem tekstu: tužene), a koje su nekretnine uknjižene kao suvlasništvo i suposjed ostavitelja Stojana Savića (u daljnjem tekstu: ostavitelj) sa ½ dijela i apelantice sa ½. Drugim stavom iste presude iz zaostavštine ostavitelja su izdvojene nekretnine označene prvim stavom iste presude. Trećim stavom su apelantica i ostale tužene dužne trpiti i priznati, da se tužitelj upiše kao vlasnik i posjednik prethodno navedenih nekretnina sa dijelom 1/1. Četvrtim stavom je odbijen zahtjev tužitelja kojim je tražio mjeru obezbjeđenja zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina upisanih u zk. ul. br. 635 k.o. Ćela, te se petim stavom apelantica obavezuje da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.080,00 KM a u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude.

3. Odlučujući o žalbi apelantice protiv presude Osnovnog suda, broj P-2631/99 od 23. juna 2008. godine, Okružni sud je presudom, broj 011-0-Gž-08-001 895 od 20. novembra 2008. godine, žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu. Ujedno je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe u iznosu od 300,00 KM.

4. Apelantica je izjavila reviziju na presudu Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-001 895 od 20. novembra 2008. godine, koju je Vrhovni sud, rješenjem broj 118-0-Rev-09-000 154 od 5. novembra 2009. godine, odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnikRepublike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U svom obrazloženju Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora označena iznosom od 900,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP, nije ostvaren. Na kraju, Vrhovni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-001 895 od 20. novembra 2008. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-09-000 154 od 5. novembra 2009. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. S obzirom da je apelantica osporenu presudu Okružnog suda, broj 011-0-Gž-08-001 895 od 20. novembra 2008. godine, primila 17. decembra 2008. godine, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 21. decembra 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4057/09 (R. Č.) | Sudska praksa | Aktio