Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1158/10 (M. J.)
Odluka donesena 14. 09. 2010.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1158/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
14. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 14. septembra 2010. godine, u predmetu broj AP-1158/10, rješavajući zahtjev Mire Jurišića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Mire Jurišića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Miro Jurišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ribnika, podnio je 17. maja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju, a 29. juna 2010. godine, 16. augusta i 31. augusta 2010. godine dopune apelacije protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj X-KŽ-06/282 od 27. augusta 2009. godine i presude broj X-K-06/282 od 24. juna 2008. godine. Apelant je, također, uz apelaciju i dopune apelacije podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Suda BiH broj X-K-06/282 od 24. juna 2008. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo šumske krađe iz člana 424. stav 2. Krivičnog zakonika Republike Srpske i krivično djelo davanja dara i drugih oblika koristi iz člana 218. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Istovremeno, navedenom presudom apelantu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM.
3. Odlučujući o izjavljenim žalbama stranaka u postupku, Sud BiH je donio presud broj X-KŽ-06/282 od 27. augusta 2009. godine, kojom je žalbu apelanta odbio kao neosnovanu, a žalbu Tužilaštva BiH djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o kazni. Navedenom presudom apelant je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, dok je prvostepena presuda potvrđena u dijelu odluke o novčanoj kazni.
4. Rješenjem Suda BiH broj X-K-06/282 od 30. jula 2010. godine odbijena je kao neosnovana molba apelanta za odgodu izdržavanja kazne zatvora izrečene presudom Suda BiH broj X-KŽ-06/282 od 27. augusta 2008. godine. Navedenim rješenjem apelantu je naloženo da se 20. augusta 2010. godine javi na izdržavanje kazne zatvora u Kazneno popravni zavod (KPZ) Banjaluka.
5. U obrazloženju navedenog rješenja je istaknuto da je uputnim aktom broj IKS-65/10 od 5. aprila 2010. godine naloženo apelantu da se javi na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Banjaluka. Apelant je 22. aprila 2010. godine podnio molbu za odgodu izvršenja kazne zatvora, jer duži vremenski period boluje od teške akutne bolesti. Apelant je predložio da sud odredi odgovarajućeg vještaka medicinske struke koji bi na osnovu dostavljene medicinske dokumentacije utvrdio da li se radi o teškoj akutnoj bolesti. U nalazu stalnog sudskog vještaka od 4. juna 2010. godine, čije je vještačenje sud zatražio, je navedeno da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizilazi da apelant vjerovatno ima hronične bolesti, ali da ničim nije dokazano da se radi o akutnoj bolesti. Sud BiH je dopisom od 9. juna 2010. godine pozvao apelanta da dostavi relevantnu dokumentaciju iz koje je vidljivo gdje je i kada je prebolovao tuberkulozu pluća, moždani udar, te kako je ustanovljena smanjenja funkcija lijeve srčane komore EF-35%, zatim dokumentaciju koja dokazuje stanje preedema pluća, te i druge nalaze. Apelant je 24. jula 2010. godine sudu dostavio nalaze Kliničkog centra Banjaluka, ehokardiogram, nalaze hematoloških pretraga i druge laboratorijske nalaze. Sud BiH je nakon izvršenog uvida u molbu i medicinsku dokumentaciju utvrdio da je ista neosnovana, jer nije ispunjen uslov iz zakonske odredbe člana 131. stav 1. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera, da je osuđeno lice «oboljelo od teže akutne bolesti». Sud BiH se pozvao na nalaz sudskog vještaka prema kojem ničim nije dokazano da se kod apelanta radi o akutnom stanju bolesti koje bi zahtijevalo odgodu izdržavanja kazne zatvora, te kako se apelant liječi kućno, isto tako može se liječiti i u stacionaru zatvora uz odgovarajuću terapiju. Sud BiH je ocijenio da apelant obzirom na svoje zdravstveno stanje adekvatnu zdravstvenu zaštitu može ostvariti i u KPZ u vidu zavodskih i bolničkih tretmana. Ustavni sud nema informaciju o tome da li je apelant protiv ove odluke izjavio žalbu u ostavljenom roku.
6. U apelaciji, apelant tvrdi da je u krivičnopravnom postupku u kome su donesene osporene presude došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na privatni život zagarantiranog članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije. Osim toga, apelant zahtijeva donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio odlaganje izvršenja kazne zatvora prema pravosnažnoj presudi. U prilog svom zahtjevu, apelant je istakao da bi njegovim odlaskom na izdržavanje kazne zatvora bilo otežano izdržavanje njegove šesteročlane porodice. Dalje je istakao da je njegovoj majci, o kojoj se on brine potrebna tuđa njega i pomoć. Apelant je naveo da je on vlasnik preduzeća DIP «Jurišić Co» D.O.O. Ribnik, koje posluje u složenim uslovima ekonomske recesije, već je kreditno zaduženo, tako da bi apelantov odlazak na izdržavanje kazne zatvora dalje pogoršalo rad preduzeća i ugrozilo egzistenciju i apelanta i 50-ak radnika koje zapošljava. Apelant je posebno naglasio da je njegovo zdravstveno stanje ugroženo, da mu je dijagnosticirana angina pectoris, te da bi odlaskom na izdržavanje kazne zatvora njegovo zdravlje bilo znatno pogoršano.
7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud smatra nespornim postojanje interesa osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, u njegovu korist riješi zahtjev za privremenu mjeru s obzirom na specifičnost okolnosti u kojima se nalazi ili će se naći osoba lišena slobode, a posebno uzimajući u obzir druga ljudska prava koja mogu biti dovedena u pitanju u takvom kontekstu. Međutim, kao argument za donošenje privremene mjere, za Ustavni sud nije dovoljno samo isticanje navoda o eventualnoj povredi ljudskih prava niti navodi o teškom zdravstvenom stanju. Ustavni sud je, u svojoj dosadašnjoj praksi, usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, te ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelant navodi u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora prema članu 131. Zakona Bosne i Hercegovine o izvršenju krivičnih sankcija, pritvora i drugih mjera («Službeni glasnik BiH» broj 12/10), te da je Sud BiH, nakon provedenog medicinskog vještačenja, odbio apelantov zahtjev o čemu je dao vrlo detaljne razloge. Ustavni sud dalje zapaža da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u ostavljenom roku izjavio žalbu protiv tog rješenja.
10. Uvažavajući kao nesporno da izdržavanje kazne zatvora za apelanta predstavlja izuzetno tešku situaciju, Ustavni sud posebno uzima u obzir činjenicu da je prethodno redovni sud podrobno razmatrao apelantov zahtjev za odgodu izvršenja kazne i nije našao opravdanim njeno odgađanje, također ne nalazi dodatne ili različite argumente za svoju drugačiju odluku. Stoga i Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi se odgodilo izvršenje kazne smatra neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović