Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3627/07 (O. D., B. D., M. D. i V. D.)
Odluka donesena 24. 09. 2010.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekid postupka
- Materijalna šteta
- Naknada štete
- Konverzija i denominacija
- Nematerijalna šteta
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 142
- Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 10
- Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-3627/07
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 09. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 3627/07, rješavajući apelaciju Osmana Delića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2, člana 64. stav 1. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Constance Grewe, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija David Feldman, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 25. septembra 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Osmana Delića, Bajrame Delić, Mersada Delića i Veldina Delića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog arbitrarne primjene materijalnog prava i zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-07- 000589 od 14. januara 2008. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Bihaću koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Osmanu Deliću, Bajrami Delić, Mersadu Deliću i Veldinu Deliću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od po 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Osman Delić, Bajrama Delić, Mersad Delić i Veldin Delić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Kladuše, koje zastupa Aziz Adilagić, advokat iz Velike Kladuše, podnijeli su 28. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelanti su se žalili na nedonošenje odluke u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-07-000586 od 14. januara 2008. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 28. februara 2008. godine žaleći se da im je Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000586 od 14. januara 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje i imovinu. I konačno, dopunama apelacije od 23. aprila 2009. godine, 13. novembra 2009. godine, 9. marta 2010. godine i 16. marta 2010. godine apelanti se žale i zbog toga što postupak izvršenja Presude Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000586 od 14. januara 2008. godine nije okončan u razumnom roku.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 19. marta 2010. godine zatražen odgovor na apelaciju. Zatim, od učesnika u postupku, RO «Slapovi na Uni» OOUR «Elektrodistribucija» Velika Kladuša i ZOIL «Sarajevo» (u daljnjem tekstu: tuženi), također je 19. marta 2010. godine zatražen odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda je 24. februara 2010. godine zatraženo da dostavi predmetni spis.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. marta 2010. godine. Učesnici u postupku nisu dostavili odgovor na apelaciju. Općinski sud je spis dostavio 10. marta 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantima 25. maja i 8. juna 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
a) Postupak pred redovnim sudovima
6. Tužbom od 10. augusta 1989. godine, koja je podnesena protiv RO «Slapovi na Uni» OOUR «Elektrodistribucija» Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i ZOIL Sarajevo, Filijala Bihać (u daljnjem tekstu: drugotuženi), apelanti su tražili naknadu nematerijalne i materijalne štete (u daljnjem tekstu: naknada štete) zbog smrti mldb. Ekrema Delića.
7. Općinski sud (ranije Osnovni sud u Velikoj Kladuši) donio je Presudu broj P-597/89 od 17. novembra 1989. godine, kojom je dosuđena naknada štete zbog smrti bliskog lica izražena u YU dinarima na način utvrđen dispozitivom presude. Naime, tom presudom su tuženi obavezani da na ime naknade štete apelantima Osmanu Deliću i Bajrami Delić isplate na ime duševnih bolova svakom po 100,000 000 dinara, na ime troškova sahrane i vjerskih obreda 2,700.000 dinara, na ime troškova opreme i iskopa mezarluka 3,004.590 dinara i troškove podizanja spomenika i obrade 100,000.000 dinara. Dalje, istom presudom je utvrđeno da se apelantima mldb. Mersadu Deliću i mldb. Veldinu Deliću na ime duševnih bolova isplati svakom po 50,000.000 dinara, te na sve ove iznose plati kamata koja se daje na oročena sredstva bez posebne namjene preko 12 mjeseci, računajući kamate od 10. augusta 1989. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate. I konačno, tuženi su obavezani da naknade troškove parničnog postupka od 30,000.000 dinara, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
8. Protiv navedene presude tuženi su 10. januara 1990. godine izjavili žalbu.
9. Rješenjem tadašnjeg Višeg suda u Bihaću broj Gž.147/91 od 20. januara 1994. godine žalbeni postupak u pravnoj stvari naknade štete apelantima je prekinut i određeno da će se nastaviti kada pravni sljednik prvotuženog RO «Slapovi na Uni» OOUR «Elektrodistribucija» Velika Kladuša preuzme postupak ili kada ga sud na prijedlog apelanata kao tužilaca pozove da to učini, u skladu sa članom 215. stav 1. tada važećeg Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni glasnik RBiH» br. 2/92 i 13/94: u daljnjem tekstu: ZPP).
10. Prijedlog za nastavak postupka apelanti su podnijeli dopisom od 20. marta 2007. godine.
11. Nakon toga, Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000586 od 14. januara 2008. godine žalba tuženih protiv prvostepene Presude broj 597/89 od 17. novembra 1989. godine je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je u cijelosti odbijen zahtjev apelanata za naknadu troškova na ime podizanja nadgrobnog spomenika.
12. Također, izmijenjena je prvostepena odluka u odnosu na početak toka zatezne kamate, a u ostalom dijelu žalbe su odbijene i prvostepena presuda potvrđena u iznosima naknade štete izraženim u YU dinarima.
b) Izvršni postupak
13. Apelanti su 15. marta 2008. godine Općinskom sudu dostavili prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda broj P-597/89 od 17. novembra 1989. godine.
14. Zaključkom Općinskog suda broj 017-0-I-08-001964 od 5. marta 2009. godine apelantima je naloženo da taj prijedlog urede tako da potraživanja označe samo u valuti koja je navedena u pravosnažnoj presudi, tj. u YU dinarima. Apelanti su 18. marta 2009. godine Općinskom sudu dostavili uređen prijedlog za izvršenje tražeći da sud nastavi sa rješavanjem ovog predmeta.
15. Općinski sud je donio Rješenje broj 017-0-I-08-001964 od 27. maja 2009. godine kojim je usvojen prijedlog apelanata za izvršenje, protiv kojeg su izvršenici JP «Elektroprivreda» i «Sarajevo-osiguranje» d.d., Podružnica Bihać, izjavili prigovor.
16. Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-I-08-001964 od 5. februara 2010. godine djelimično je usvojen prigovor izvršenika u pogledu glavnog duga, kamate i troškova parničnog postupka, tako da je umjesto potraživanja po ovim osnovama navedenim u rješenju o izvršenju određena naplata potraživanja tražilaca izvršenja-apelanata, koja su navedeni izvršenici dužni solidarno isplatiti i to: Osmanu Deliću i Bajrami Delić, roditeljima poginulog djeteta, za pretrpljene duševne bolove svakom po 10,00 KM, za troškove sahrane i vjerske obrede 0,27 KM, i za troškove opreme i iskopa mezarluka 0,30 KM. Istim rješenjem Veldinu Deliću i Mersadu Deliću, braći poginulog, za pretrpljene duševne bolove određeno je svakom po 5,00 KM, sa kamatama kako su dosuđene drugostepenom odlukom i sa parničnim troškovima u iznosu od 3,00 KM.
17. Protiv navedenog rješenja apelanti su 12. marta 2010. godine izjavili žalbu. Prema stanju spisa, izvršni postupak povodom žalbe apelanata protiv Rješenja Općinskog suda broj 017-0-I-08- 001964 od 5. februara 2010. godine je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelanti se žale da su im osporenim odlukama povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, smatraju da im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku jer je žalbeni postupak trajao ukupno 16 godina, od čega 12 ulazi u nadležnost Ustavnog suda. Apelanti smatraju da nije bilo nikakvih razloga za prekid postupka, te da taj postupak predugo traje, pa, stoga, traže naknadu štete zbog povrede dužine trajanja postupka.
19. Dalje, apelanti navode da iz osporene presude Kantonalnog suda nije jasno šta je njome dosuđeno ni kolika je odšteta s obzirom na to da je dosuđeni iznos izražen u YU dinarima. Oni smatraju da su njihova prava povrijeđena i zbog činjenice da je naknada štete zbog smrti bliskog lica utvrđena u valuti koja već odavno nije zakonsko sredstvo plaćanja u Bosni i Hercegovini i da je neadekvatna pretrpljenoj boli zbog smrti bliskog srodnika. Osim toga, apelanti navode da se osporene presude zasnivaju na pogrešnoj primjeni materijalnog prava kad je u pitanju naknada štete zbog smrti bliskog lica. Apelanti posebno navode da roditeljima pripada naknada štete za podizanje spomenika bez obzira na to imaju li za to račune ili ne. Zatim, s obzirom na neisplatu štete i dugo trajanje samog postupka, apelanti smatraju da ni kamata nije pravilno dosuđena. Apelanti navode da oni nisu u ravnopravnom odnosu kad se uporedi njima dosuđena naknada sa sadašnjom praksom sudova koji u sličnim slučajevima «dosuđuju i po 15.000 KM». S obzirom na zakonsku promjenu valute u Bosni i Hercegovini i denominaciju dinara, drugostepeni sud je, kako navode apelanti, trebalo da održi raspravu i ponovo izvede dokaze i odluči o jasno izraženim zahtjevima apelanata, te da naknadu štete odredi u konvertibilnim markama. Zbog svega navedenog, apelanti smatraju da im je povrijeđeno i pravo na imovinu.
20. Dopunom apelacije od 28. februara 2008. godine apelanti se žale da: «Nije jasno ni šta je dosuđeno ni kolika je dosuđena odšteta tužiteljima». Oni smatraju da nije bilo nikakvih razloga za prekid postupka jer nije bilo statutarnih promjena kod tuženih. Kako navode apelanti, Kantonalni sud je svojom presudom djelimično uvažio žalbe, preinačio prvostepenu presudu u zahtjevu apelanata za naknadu podizanja spomenika, te odbio tužbeni zahtjev i u pogledu dosuđenih kamata prema drugotuženom za vrijeme rata. Apelanti navode da se presuda Kantonalnog suda u dijelu u kojem se drugotuženi oslobađa obaveze da plati kamate tužiocima za vrijeme od 8. aprila 1992. godine do 23. decembra 1996. godine, kao i odbijanje tužbenog zahtjeva za isplatu 10,000.000 dinara na ime podizanja nadgrobnog spomenika zasniva na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. I konačno, ovom dopunom apelanti traže da se utvrdi povreda njihovih ustavnih prava na pravično suđenje i imovinu, obje presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak. Dopunom apelacije od 23. aprila 2009. godine apelanti traže da Ustavni sud uzme u hitno razmatranje ovaj predmet s obzirom na to da su oni već podnijeli prijedlog za izvršenje pravosnažne presude. Dopunom apelacije od 13. novembra 2009. godine apelanti navode da su učinjene povrede njihovih ustavnih prava time što je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i dosudio naknadu štete u novčanim jedinicama (dinarima) koje se uopće ne primjenjuju, što je dovelo do toga da je faktički nemoguće naplatiti bilo koji iznos. Odugovlačenje Općinskog suda sa donošenjem konačne odluke u uzročnoj je vezi, smatraju apelanti, sa presudom Kantonalnog suda, pa traže da se njihov predmet što hitnije uzme u rad. Apelanti su dopunom apelacije od 9. marta 2010. godine dostavili Ustavnom sudu Rješenje Općinskog suda o izvršenju broj 071-0-I-08-001964 od 27. maja 2009. godine žaleći se da sud, nakon raspravljanja o prigovoru izvršenika, još nije donio odluku. I konačno, dopunom apelacije od 16. marta 2010. godine apelanti su obavijestili Ustavni sud da su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu budući da su nezadovoljni Rješenjem Općinskog suda broj 017-0-I-08-001964 od 5. februara 2010. godine koje je doneseno u izvršnom postupku.
b) Odgovor na apelaciju
21. U odgovoru Kantonalnog suda se navodi da nisu sporni navodi apelanata da postupak u ovoj pravnoj stvari traje dugo, međutim, evidentno je da je ovaj sud u periodu kraćem od godinu dana donio odluku povodom žalbe, tako da u tom dijelu nema povrede ustavnih prava apelanata na koja se žale. Zbog toga, Kantonalni sud predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju.
V.Relevantni propisi
22. Zakon o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/55-35/91 i «Službene novine FBiH» broj 2/92) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 212.
Postupak se prekida:
1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost u toj parnici, 2) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici, 3) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno odluči o zabrani rada, 4) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, 5) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu, 6) kad je to drugim zakonom određeno Član 215.
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 212. tač. 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 213. stav 1. tačka 1. i stav 2 ovoga Zakona postupak će se nastaviti kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.
Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresovanu stranku teći u cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.
Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka rješenje o nastavljanju postupka dostavlja se prema odredbama člana 142. ovog zakona.
23. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 58/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
24. Zakon o obligacionim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te «Službene novine FBiH» br. 2/92, 13/93, 13/94 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi: Član 173.
Šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra se da potiče od te stvari, odnosno djelatnosti, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Novčana naknada Član 200.
(1) Za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda, časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliskog lica kao i za strah sud će, ako nađe da okolnosti slučaja, a naročito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdava, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete kao i u njenom odsustvu.
(2) Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, kao i o visini njene naknade, sud će voditi računa o značaju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njenom prirodom i društvenom svrhom.
Lica koja imaju pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili teškog invaliditeta Član 201.
(1) U slučaju smrti nekog lica, sud može dosuditi članovima njegove uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. (2) Takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.
25. Zakon o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 1/97) u relevantnom dijelu glasi:
Član 38.
(1) Monetarna jedinica Bosne i Hercegovine je «konvertibilna marka» koja se dijeli na stotinu pfeninga, i čiji simboli su «KM» i «P». Konvertibilnu marku izdaje Centralna banka Bosne i Hercegovine i stavlja u cirkulaciju preko svoje centrale i glavnih jedinica. (2) Konvertibilna marka je zakonito sredstvo plaćanja svih javnih i privatnih obaveza i dugova u Bosni i Hercegovini. Naročito, sve javne institucije i privatna lica ili preduzeća moraju prihvatiti konvertibilnu marku u poravnanju i plaćanju bilo kojih obaveza prema njima.
26. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o osiguranju imovine i lica («Službene novine FBiH» broj 6/98) u relevantnom dijelu glasi:
Član 37.
Na iznos naknade štete (glavnica) određene izvršnim ispravama (sudske presude i sudska poravnanja) i vansudskim poravnanjima iz osiguranja, ne obračunavaju se kamate za čitav period rata, odnosno neposredne ratne opasnosti u Bosni i Hercegovini.
VI.Dopustivost
27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
28. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
29. Dalje, prvobitna apelacija je podnesena 28. decembra 2007. godine i u njoj su se apelanti pozivali na kršenje prava na pravično suđenje zbog dužine postupka. Dopunom apelacije od 28. februara 2008. godine apelanti su izričito naveli da apelaciju podnose protiv Presude Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000586 od 14. januara 2008. godine smatrajući da im je tom presudom povrijeđeno pravo na pravičan postupak i imovinu, iz čega proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je i propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Dopunom apelacije od 24. aprila 2009. godine apelanti se žale i na izvršni postupak naknade štete prema pravosnažnoj Presudi Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000586 od 14. januara 2008. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
31. Apelanti se žale na Presudu Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000586 od 14. januara 2008. godine i na izvršni postupak povodom te presude tvrdeći da su im povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravičan postupak Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
32. U konkretnom slučaju predmet apelacije je zahtjev apelanata da se ukine Presuda Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000586/07 od 14. januara 2008. godine, kojom je pravosnažno odlučeno o tužbenim zahtjevima apelanata o naknadi štete zbog smrti bliskog lica (čl. 200. i 201. ZOO-a). S obzirom na to da se radi o građanskim pravima apelanata, član 6. Evropske konvencije je primjenjiv u konkretnom slučaju.
33. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud zapaža da se apelanti žale na to da im nije na adekvatan i pravičan način utvrđena i dosuđena pravična naknada za štetu zbog smrti bliskog lica. U vezi s tim navodima, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prema kojoj nije zadatak tog suda da preispituje zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituira domaće sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak tih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Slijedeći takvu praksu Evropskog suda, Ustavni sud je, također, zaključio da je njegov zadatak ispitati je li postupak pred redovnim sudovima u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te krše li odluke redovnih sudova ustavna prava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine).
34. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je, rješavajući žalbu apelanata 20 godina nakon što je donesena prvostepena presuda i 16 godina nakon što je žalbeni postupak u konkretnom pravnom slučaju prekinut, potvrdio prvostepenu presudu u iznosima dosuđenim u YU dinarima u valuti koja je važila kao zakonsko sredstvo plaćanja u vrijeme donošenja prvostepene presude, a koje je u međuvremenu promijenjeno u konvertibilne marke. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža dvije odlučujuće činjenice.
35. Prvo, Kantonalni sud je u vrijeme presuđenja zanemario striktne odredbe Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine kojim je propisana isključiva primjena konvertibilne marke kao jedinog zakonitog sredstva plaćanja u BiH, o čemu je morao voditi računa, jer konkretni predmet nije bio pravosnažno okončan do donošenja odluke Kantonalnog suda. O svom stavu da apelantima u vrijeme donošenja odluke Kantonalnog suda pripada naknada štete u bivšoj valuti, Kantonalni sud nije dao bilo kakvo obrazloženje, što je suprotno pravu na obrazloženu odluku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Drugo, Ustavni sud zapaža da ovako dosuđeni iznosi, u staroj valuti u vrijeme kada je jedino zakonsko sredstvo plaćanja konvertibilna marka, oduzimaju naknadi nematerijalne štete element pravičnosti koji propisuju čl. 200. (1) i 201. ZOO-a. Naime, kako se pokazalo u postupku izvršenja osporene presude, pukom denominacijom i konverzijom stare valute u važeću valutu dosuđeni iznosi naknade štete zbog gubitka bliskog lica su, kako to proizlazi iz Rješenja Općinskog suda broj 017-0-I-08-001964 od 5. februara 2010. godine, utvrđeni na po 10,00 KM za roditelje poginulog djeteta, odnosno 5,00 KM za braću poginulog. Kantonalni sud ni na koji način nije obrazložio zbog čega smatra da će ovako dosuđenim iznosima naknade nematerijalne štete u staroj valuti, i u računima o izvršnom postupku izraženim u minimalnim iznosima u konvertibilnim markama, biti ispunjen cilj zakona. Sud mora da dosudi pravičnu novčanu naknade štete zbog patnje izazvane smrću bliskog lica uzimajući u obzir intenzitet boli i straha apelanata, što je njegova obaveza eksplicitno propisana članom 200. stav 1. ZOO-a. Kantonalni sud je propustio da primijeni zakon u pogledu isplate naknade štete izražene u KM zanemarujući činjenicu da iznos koji je utvrđen poslije konverzije dosuđenog iznosa iz dinara u KM ni blizu ne odražava stvarnu bol i patnju roditelja poslije smrti njihovog djeteta. Stoga, Ustavni sud smatra da je u ovom dijelu prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Donošenje odluke u razumnom roku
37. U pogledu navoda apelanata o dužini postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku naknade štete zbog smrti bliskog lica, a Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja o kojima je trebalo odlučiti.
38. Ustavni sud smatra da se period od pokretanja tužbe do donošenja Ustava Bosne i Hercegovine (14. decembar 1995. godine) ubraja u period koji se ratione temporis ne može razmatrati. Ustavni sud će uzeti u obzir i stadij postupka u kojem se predmet nalazio u vrijeme zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda. U tom smislu, bitno je napomenuti da je Viši sud u Bihaću prekinuo žalbeni postupak 1994. godine, u vrijeme ratnog stanja, a da su apelanti zatražili nastavak postupka tek 2007. godine. Istina, apelanti nisu opravdali svoj propust da u ovako dugom periodu ne zahtijevaju nastavak prekinutog postupka, osim što su naveli da su bili u izbjeglištvu. Međutim, Ustavni sud ne može prihvatiti da je ukupan postupak donošenja odluke Kantonalnog suda i provođenja izvršnog postupka, a sve od 20. marta 2007. godine kad su apelanti podnijeli prijedlog za nastavak postupka, trajao preko tri godine. Imajući u vidu činjenicu da parnični, odnosno izvršni postupak nije okončan ni do danas, a da se radi o naknadi štete zbog smrti bliskog lica koja je izazvala bol i patnju apelantima, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju prekršeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je i u tom dijelu apelacija osnovana.
Pitanje kompenzacije
39. Apelanti traže da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi odgovarajući iznos. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 20/06).
40. U konkretnom slučaju, budući da se radi o sporu koji je zahtijevao posebnu hitnost, i da se period od 20. marta 2007. godine, kad su apelanti podnijeli prijedlog za nastavak postupka, do danas uzima kao neopravdano dug, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, dakle iznos od po 900,00 KM za svakog apelanata. Ovaj iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
41. S obzirom na prethodni zaključak, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, Ustavni sud smatra da zbog istog razloga nije potrebno razmatrati navode koji se tiču izvršnog postupka budući da je ukidanjem osporene odluke Kantonalnog suda prestala postojati izvršna isprava na osnovu koje je dopušteno izvršenje. VIII.Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Kantonalni sud u vrijeme presuđenja zanemario striktne odredbe Zakona o Centralnoj banci Bosne i Hercegovine kojim je propisana isključiva primjena konvertibilne marke kao jedinog zakonitog sredstva plaćanja u BiH. Osim toga, na taj način Kantonalni sud nije poštovao princip pravičnosti kao osnovni standard pri odlučivanju o naknadi štete zbog smrti bliskog lica.
43. Ustavni sud, također, zaključuje da je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada redovni sud ni nakon tri godine od zahtjeva za nastavak prekinutog parničnog i izvršnog postupka nije okončao navedeni zahtjev.
44. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2, člana 64. stav 1. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović