Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1218/08 (Z. V.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Apelacija preuranjena
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1218/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-1218/08, rješavajući apelaciju Zorana Višnjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Višnjića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Uvp-06-000 026 od 30. januara 2008. godine, presude Okružnog suda Bijeljina, broj U-83/04 od 16. februara 2006. godine, rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje u II stepenu, broj 1155494536 od 25. decembra 2003. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje u I stepenu broj 1155494536 od 1. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Višnjića podnesena protiv rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, broj 1155494536 od 23. novembra 2009. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Višnjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 22. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-06-000 026 od 30. januara 2008. godine, presude Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U- 83/04 od 16. februara 2006. godine i rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje u II stepenu, (u daljnjem tekstu: Fond PIO RS) broj 1155494536 od 25. decembra 2003. godine i rješenja Fonda PIO RS, broj 1155494536 od 1. oktobra 2003. godine.

2. Rješenjem Fonda PIO RS, broj 1155494536 od 1. oktobra 2003. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Fonda PIO RS, broj 1155494536 od 25. decembra 2003. godine, određen je apelantu novi iznos starosne penzije počev od 1. oktobra 2002. godine u iznosu od 466,70 KM, od 1.januara 2003. godine u iznosu od 454,89 KM i od 1. januara 2004. godine i narednih godina u iznosu od 443,07 KM mjesečno.

3. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Fonda PIO, broj 1155494536 od 25. decembra 2003. godine, koju je Okružni sud, presudom broj U-83/04 od 16. februara 2006. godine, uvažio i poništio prethodno navedeno rješenje Fonda PIO.

4. Fond PIO RS je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj U-83/04 od 16. februara 2006. godine, koji je Vrhovni sud je presudom broj 118-0-Uvp-06-000 026 od 30. januara 2008. godine uvažio i tužbu apelanta odbio kao neosnovanu, ističući da je rješenjima Fonda PIO RS apelantu pravilno a po službenoj dužnosti određen novi iznos starosne penzije u skladu sa članom 6., 188., 189. i 200. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 32/00, 34/00, 40/02,47/02, 110/03 i 67/05; u daljnjem tekstu: Zakon o PIO).

5. Apelant je u dopuni apelacije od 18. januara 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je Fond PIO RS rješavajući po službenoj dužnosti donio rješenje, broj 115494536 od 23. novembra 2009. godine, kojim je apelantu utvrđen iznos starosne penzije počev od 1. oktobra 2009. godine u iznosu od 392,69 KM mjesečno, te da je apelant je protiv prethodno navedenog rješenja izjavio žalbu, 28. decembra 2009. godine, o kojoj prema stanju spisa nije odlučeno.

6. Apelant ističe da mu je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (14) apelacija je preuranjena;a. Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-000 026 od 30. januara 2008. godine

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. S obzirom na to da je apelantu presuda Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-06-000 026 od 30. januara 2008. godine, uručena 21. februara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. aprila 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u odnosu na osporene odluke podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Vrhovnog suda.b. Dopustivost u odnosu na rješenje Fonda PIO, broj 115494536 od 23. novembra 2009. godine

10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

11. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Fondom PIO RS, s obzirom da je apelant izjavio žalbu na rješenje istog, broj 115494536 od 23. novembra 2009. godine, o kojem prema stanju spisa nije odlučeno, pa slijedi da je apelacija, u ovom dijelu preuranjena.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1218/08 (Z. V.) | Sudska praksa | Aktio