Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1769/10 (G. V.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1769/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1769/10, rješavajući apelaciju Gojka Vladušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gojka Vladušića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014 0 GVLŽ 10 000 001 od 26. februara 2010. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Gojko Vladušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 13. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv reješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu; Okružni sud I. Sarajevo) broj 014 0 GVLŽ 10 000 001 od 26. februara 2010. godine.

2. Prema stanju spisa, presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-372/02 od 26. jula 2004 godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da sud obaveže Preduzeće za poštanski saobraćaj RS AD Banjaluka, RJ za poštanski saobraćaj Trebinje (u daljnjem tekstu: tuženo) da isplati apelantu iznos od 3.379,30 KM na ime razlike otpremnine zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i da mu naknadi troškove postupka.

3. Presudom Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) odbijena je žalba apelanta i potvrđena je provostepena presuda Osnovnog suda. U obrazloženju presude je navedeno da su neosnovani žalbeni navodi apelanta istaknuti u žalbenom postupku u pogledu povrede odredaba parničnog postupka i pogrešene primjene materijalnog prava od strane prvostepenog suda. Nadalje, u obrazloženju je istaknuto da se odredba člana 127. Zakona o radu Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 55/07 prećišćen tekst) na koju se apelant poziva ne može primijeniti u predmetnom slučaju jer se ista ne odnosi na radnike koji odlaze u penziju. Na kraju, Okružni sud je zaključio da je tuženo saglasno odredbi člana 94 Pravilnika o radu potpuno ispravno apelantu isplatilo pripadajuću otpremninu u iznosu trostruke plate koju je apelant zaradio u prethodna tri mjeseca.

4. Nezadovoljan ovakvim ishodom parničnog postupka, apelant je Okružnom sudu podnio prijedlog za ponavaljnje pravosnažno okonačnog postupka. Rješenjem broj 015-0-Gž-08-000 433 od 2. februara 2009. godine Okružni sud je odbacio prijedlog apelanta kao neblagovremen. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 257. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se prijedlog za ponavljanje postupka može podnijeti u roku od 30 od dana od momenta kada je odluka, kojom je pravosnažno okončan postupak, dostavljena stranci. Kako je iz stanja spisa utvrđeno da je apelantu drugostepena presuda dostavljena15. februara 2005. godine a da je prijedlog za ponavljanje postupka apelant putem pošte preporučenom pošiljkom uputio 22. avgusta 2008. godine to je Okružni sud ocijenio da je isti podnesen neblagovremeno.

5. Protiv citiranog rješenja Okružnog suda apelant je uložio žalbu Okružnom sudu u I. Sarajevu koji je rješenjem broj 014 0 GVLŽ 10 000 001 od 26. februara 2010. godine istu odbio kao neonsnovanu i potvrdio rješenje Okružnog suda. U obrazloženju rješenja je istaknuto da bi prijedlog za ponavljanje postupka bio neblagovremen i slučaju da je apelant prijedlog podnio iz razloga propisanih odredbom člana 255. stav 1. tačka 6. ZPP odnosno zbog saznanja novih dokaza jer se u tom slučaju rok od 30 dana za podnošenja prijedloga računa od kada je stranka mogla iznijeti nove dokaza. Kako je odluka na koju se apelnat poziva objavljena u službenim glasilima znatno prije nego je apelant podnio prijedlog to je sud u skladu sa navedenim odlučio kao u izreci rješenja.

6. Apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne I Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zašitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluku koja je donesena u postupku u kojem su nadležni organi odlučivali o procesnoj dopustivosti apelantovog prijedloga da se dozvoli obnova postupka koji je okončan presudom Osnovnog suda broj P-372/02 od 26. jula 2004. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno njegovog prava na imovinu u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, pa samim tim ni o pravu na imovinu odnosno ne raspravlja se o meritumu zahtjeva nego se samo odlučuje o postojanju zakonskih uslova da se odobri obnova postupka. Iz navedenog proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu u smislu čalana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se samo odlučivalo o postojanju formalnih zakonskih uslova da se odobri ponavljanje postupka. S toga slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navode apelanta na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1769/10 (G. V.) | Sudska praksa | Aktio