Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1772/10 (Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1772/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 1772/10, rješavajući apelaciju Rudnika «Kreka» d.o.o. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rudnika «Kreka» d.o.o. Tuzla podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000336 od 4. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-001674 od 22. decembra 2008 godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-

06-000086 od 18. avgusta 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 14. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-

Rev-09-000336 od 4. marta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-08-001674 od 22. decembra 2008. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-P-06-000086 od 18. avgusta 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 032-0-P-06-000086 od 18. avgusta 2008. godine koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001674 od 22. decembra 2008. godine apelant je obavezan da Nedžadu Mešaljiću (u daljnjem tekstu: tužitelj) isplati na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 3.500,00 KM, za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.170,00 KM, za pretrpljeni strah iznos od 1.300,00 KM, ukupno iznos od 6.970,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 18. januara 2006. godine pa do konačne isplate kao i da naknadi troškove postupka u iznosu od 1.323,20 KM.

3. Protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001674 od 22. decembra 2008. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 070-0-Rev-09-000336 od 4. marta 2010. godine istu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73,05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ukoliko vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Obrazlažući dalje, Vrhovni sud je istakao da je u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznos od 9.800,00 KM odnosno ispod dozvoljenog cenzusa kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije. Vrhovni sud je na kraju zaključio da nije ispunjen uslov ni za iznimno dopuštanje reviziju u smislu člana 237. stav 3. ZPP:

4. Apelant se žali da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001674 od 22. decembra 2008. godine izjavio reviziju, ali je ista rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-

000336 od 4. marta 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-08-001674 od 22. decembra 2008. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 4. marta 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. maja 2010. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1772/10 (Rudnici «Kreka» d.o.o. Tuzla) | Sudska praksa | Aktio