Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2183/10 (S. A.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2183/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 2183/10, rješavajući apelaciju Stane Arsić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stane Arsić podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-1/10 od 6. aprila 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-80/09 od 2. novembra 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Stana Arsić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, koju zastupa Ozrenka Jakšić advokat iz Zvornika, podnijela je 3. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-1/10 od 6. aprila 2010. godine i presude Suda BiH broj Gž-80/09 od 2. novembra 2009. godine.
2. Presudom Suda BiH broj P-215/06 od 16. marta 2009. godine, koja je potvrđena presudom Sud BiH broj Gž-80/09 od 2. novembra 2009. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice da se tužena obaveže da joj isplati na ime otpremnine iznos od 3.426,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 14. aprila 2005. godine do isplate te joj naknadi troškove parničnog postupka. Istom presudom obavezana je apelantica da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 480,00 KM u roku od 15 dana od dana donošenja presude.
3. Rješavajući po reviziji, Sud BiH donio je rješenje broj Rev-1/10 od 6. aprila 2010. godine, kojim je odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju navedenog rješenja, Sud BiH je naveo da prema članu 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tužiteljice nedozvoljena kako po osnovu člana 204. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Sud BiH je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 214. ZPP-a.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Suda BiH broj Gž-80/09 od 2. novembra 2009. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Suda BiH broj Rev-1/10 od 6. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Suda BiH broj Gž-80/09 od 2. novembra 2009. godine.
8. S obzirom na to da je apelantici 18. novembra 2009. godine uručena presuda Suda BiH broj Gž-80/09 od 2. novembra 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. juna 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović