Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2377/08 (M. P.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2377/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-2377/08, rješavajući apelaciju Miroslava Pušare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Pušare podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnom sudom Sarajevo, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Pušara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, je 7. aprila 2008. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) dostavio žalbu kojom je tražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a zbog nedošenja odluke Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) o njegovoj žalbi koju je podnio protiv presude Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1953/03 „B“ od 19. aprila 2006. godine. Vrhovni sud je dopisom broj 070-0-Gr1-08-000257 od 6. maja 2008. godine obavijestio Ustavni sud da je odredbom člana 29. Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 38/05) propisana stvarna nadležnost Vrhovnog suda, da u skladu s navedenom odredbom Vrhovni sud nije u mogućnosti razmatrati apelantovu žalbu zbog čega je žalba proslijeđena Ustavnom sudu.
2. Presudom Općinskog suda broj P-1953/03 „B“ od 19. aprila 2006. godine utvrđeno je koju su imovinu apelant i Simana Pušara (u daljnjem tekstu: tužiteljica) stekli u toku trajanja bračne zajednice na način pobliže označen u navedenoj presudi.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002112 od 18. maja 2007. godine žalba tužiteljice podnesena protiv prvostepene presude je odbijena i stav III prvostepene presude je potvrđen. Dalje, Kantonalnom presudom je djelimično uvažena apelantova žalba podnesena protiv prvostepene presude i presuda je preinačena na način pobliže označen u presudi Kantonalnog suda.
4. Apelant navodi da je zbog dužine postupka pred Kantonalnim sudom, u postupku odlučivanja o žalbi koju je apelant podnio protiv presude Općinskog suda broj P-1953/03 „B“ od 19. aprila 2006. godine povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju dopisom broj 009-0-Gž-06-002112 od 26. augusta 2008. godine obavijestio Ustavni sud da odluka o žalbama stranaka u postupku, dakle o apelantovoj žalbi i žalbi tužiteljice donio presudu broj 009-0-Gž-06-002112 od 18. maja 2007. godine, i da je navedena presuda punomoćniku apelanta dostavljena 15. juna 2007. godine.
8. S obzirom da je presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-002112 od 18. maja 2007. godine punomoćniku apelanta dostavljena 15. juna 2007. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. aprila 2008. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović