Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2457/08 (A. A.)
Odluka donesena 13. 10. 2010.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2457/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 10. 2010.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP-2457/08, rješavajući apelaciju Ahme Arnautovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ahme Arnautovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla broj 003-0-U-07-
000529 od 26. juna 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ahmo Arnautović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Azra Smajlović, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Tuzla broj 003-0-U-
07-000529 od 26. juna 2008. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj 003-0-U-07-000529 od 26. juna 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba kojom je tražio da se poništi rješenje Ministarstva za pitanje boraca Tuzlanskog Kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj R-15/1-41/LI-26691-T/05 od 26. oktobra 2007. godine.
3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je tokom postupka utvrdio da je rješenjem Službe za boračko-invalidsku zaštitu općine Tuzla od 23. decembra 2004. godine apelantu kao priznatom ratnom vojnom invalidu V grupe sa 70% vojnog invaliditeta i dalje priznato svojstvo ratnog vojnog invalida V grupe sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu rane u predjelu stomaka, koju je zadobio kao pripadnik Armije BiH, počev od 1. januara 2005. godine pa sve dok postoje Zakonom propisani uslovi za korištenje priznatih prava sa pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 235,00 KM.
4. Osporenim rješenjem Ministarstva apelantu je, u postupku revizije, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI grupe sa 60% vojnog invaliditeta sa pravom na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 132,12 KM počev od 1. januara 2005.godine i traje dok postoje zakonom propisani uvjeti za korištenje priznatih prava.
5. Ministarstvo je ovakvu odluku donijelo nakon pribavljanja nalaza i mišljenja Ljekarske komisije za reviziju nalaza i mišljenja ljekarskih komisija u prvom stepenu (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 4674-R od 22. oktobra 2007. godine, koja je nakon uvida u cjelokupan spis apelanta cijenila vojni invaliditet po tački 282-30%, 253-40% i 228-40%, pa, uz primjenu člana 4. stav 1. Pravilnika o radu ljekarskih komisija u postupku za ostvarivanje prava po Zakonu o pravima branilaca i članova njihovih porodica („Službene novine Federacije Bpsne i Hercegovine", broj 41/04; u daljnjem tekstu: Pravilnik), apelantov vojni invaliditet iznosi 60%-stalno. Komisija je dodala da prema postojećoj medicinskoj dokumentaciji ne postoje motorički ispadi od strane lumbosakralnog pleksusa, zbog čega se imenovani nije mogao cijeniti po tački 126. Pravilnika.
6. Na temelju navedenog Kantonalni sud je zaključio da je Ministarstvo vršeći reviziju prvostepenog rješenja pravilno odlučilo kada je prvostepeno rješenje poništio i samo riješilo u konkretnom predmetu i to na način da je prihvatilo nalaz i mišljenje Komisije, kao najvišeg stručnog organa. Kantonalni sud je utvrdio da je Komisija dala potpuno jasan i obrazložen nalaz i mišljenje u skladu sa odredbama čl. 7. i 8. Pravilnika. U konkretnom slučaju Komisija je cijenila vojni invaliditet kod apelanta po tački 282 (čistit hronični traumatični) u visini od 30%, tački 253 (smetnje u crijevnoj pasaži kao posljedica povrede) u visini od 40% i tački 228 (konsolidovani prijelom karličnih kostiju, kao i dislokacija simfize, sa lakšim i srednje teškim tegobama pri hodu) u visini od 40%, tako da ukupan vojni invaliditet po članu 4. stav 1. Pravilnika iznosi 60% stalno. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, Kantonalni sud je utvrdio da su apelantovi tužbeni navodi neosnovani zbog čega im nije bilo moguće udovoljiti.
7. Apelant smatra da su osporenom presudom povrijeđena njegova prava iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) jer smatra da mu nije pravilno utvrđen procenat invalidnosti, a time i iznos pripadajuće invalidnine.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
9. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda koji se odnose na povredu člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 3085/06 od 15. januara 2009. godine (Odluka o dopustivosti, AP-3085/06 dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) u kojoj je razmotrio ista činjenična i pravna pitanja. Ustavni sud je u predmetnoj apelaciji zaključio da je pravni osnov za donošenje osporene odluke, propisan u relevantnom, zakonu koji ni u jednom dijelu ne dovodi do zaključka da je apelant imalo pravo ili «legitimno očekivanje» da na ime penzije, pa analogno tome i invalidnine u konkretnom slučaju, primi iznos koji je tvrdio da ima. Osim toga, imovina koju je apelant očekivao da će dobiti na ime penzije, odnosno invalidnine u predmetnom postupku, a iznad iznosa koji mu je isplaćen ne predstavlja postojeću imovinu apelanta, te je Ustavni sud nalašao da takva imovina ne uživa zaštitu člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.Ustavni sud je u citiranoj odluci dalje naveo da garancije iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju nisu primjenjive na predmetni postupak, zaključivši da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 3085/06 od 15. januara 2009. godine, u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda koji se odnose na povredu člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, nisu dopustive jer su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović