Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2523/10 (N. O., A. H., Z. T., S. Z. i R. K.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2523/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 2523/10, rješavajući apelaciju Naima Omerdića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Naima Omerdića, Admire Huskić, Zinete Tutnjić, Senije Zlatić i Radinke Kozar podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 0062 14 09 Rev od 29. aprila 2010. godine i presude Kantonalnog suda Mostar broj 58 0 P 006214 09 Gž od 9.

oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda Mostar broj 07 58 0 P 006214 06 od 13. januara 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Naim Omerdić, Admira Huskić, Zineta Tutnjić, Senija Zlatić i Radinka Kozar (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Alica Zećo advokat iz Mostara, podnio 24. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 0062 14 09 Rev od 29. aprila 2010. godine i presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 006214 09 Gž od 9. oktobra 2009. godine i presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 0P 006214 06 od 13. januara 2009. godine.

2. Presudom Općinskog broj 07 58 P 006214 06 od 13. januara 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 006214 09 Gž od 9. oktobra 2009. godine apelanti su odbijeni sa tužbenim zahtjevom za isplatu plaća za period od 1. aprila 2003. godine do 31. marta 2005. godine i to Naim Omerdić za iznos od 7.761,69 KM, Admira Huskić za iznos od 6.844,08 KM, Zineta Tutnjić za iznos od 4.530,85 KM, Senija Zlatić za iznos od 4.602,45 KM i Radinka Kozar za iznos od 4.824,40 KM sve sa zakonskim zateznim kamatama i uplate doprinosa za navedeni period sa troškovima postupka.

3. Vrhovni sud rješavajući po reviziji, donio je rješenje broj 58 0 P 0062 14 09 Rev od 29. aprila 2010. godine, kojim je odbacio reviziju apelanata. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Naime, u konkretnom slučaju kako su tužitelji u ovom sporu obični formalni suparničari i kako je procesni položaj svakog od njih samostalan to se pravo na izjavljivanje revizije cijeni odvojeno za svakog od njih. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tužitelja nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te odredbe konvencije međunarodne organizacije rada i član 7/I(i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 0062 14 09 Rev od 29. aprila 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 006214 09 Gž od 9. oktobra 2009. godine.

8. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 58 0 P 006214 09 Gž od 9. oktobra 2009. godine, s obzirom na to da je Vrhovni sud odlučio po reviziji rješenjem broj 58 0 P 0062 14 09 Rev od 29. aprila 2010. godine, pa se podrazumijeva da su navedenu presudu Kantonalnog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. augusta 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2523/10 (N. O., A. H., Z. T., S. Z. i R. K.) | Sudska praksa | Aktio