Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2531/10 (S. M., M. M., N. D., D. D.)

Odluka donesena 13. 10. 2010.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2531/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 10. 2010.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, u predmetu broj AP 2531/10, rješavajući apelaciju Silvane Marić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Silvane Marić, Milenka Marića, Nataše Divjak, Duška Divjaka, Ognjena Ristovića, Vladimira Ševarike, Vlastimira Milića, Dalibora Šainovića, Aleksandre Todorović, Darka Lazića, Predraga Jotanovića, Željka Janjilovića, Milosava Veriša, Željka Kojčinovića, Radetu Kelečevića, Željka Milutina, Zdravka Milisavića, Saše Radića, Vjekoslava Mihajlovića, Bojana Tomića, Damira Nikića, Siniše Jovića, Radovana Vučkovića, Dragana Ašćerića, Mileta Milovanovića, Mirka Jovanovića, Zorana Spasojevića, Branislava Lazića, Nenada Vukovića, Darka Mirjanića, Stevana Petkovića, Radomira Ćirkovića, Dragana Jovanovića, Daneta Jovanovića, Predraga Lalovića, Boška Simića, Zorana Sešlije, Radenka Damjanovića, Predraga Misića, Dalibora Kešelja, Radomira Miljevića, Srđana Božičkovića, Željka Eremije, Aleksandra Gegića, Zlatana Mišića, Davora Popovića, Gorana Mijodanića, Bojana Stjepanovića, Dragana Atlagića i Radovana Damjanovića podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-27/10 od 24. maja 2010. godine i presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-

164/09 od 15. februara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Silvana Marić, Milenko Marića, Nataša Divjak, Duško Divjak, Ognjena Ristović i Vladimir Ševarika iz Banja Luke, Vlastimir Milić iz Kotor Varoši, Dalibor Šainović iz Čelinca, Aleksandra Todorović i Darko Lazić iz Doboja, Predrag Jotanović iz Teslića, Željko Janjilović iz Doboja, Milosav Veriš, Željko Kojčinović, Rade Kelečević i Željko Milutina iz Banja Luke, Zdravko Milisavić iz Kneževa, Saša Radić iz Banja Luke, Vjekoslav Mihajlović iz Bijeljine, Bojan Tomić iz Vlasenice, Damir Nikić i Siniša Jović iz Doboja, Radovan Vučković iz Laktaša, Dragan Ašćerić iz Zvornika, Mile Milovanović i Mirko Jovanović iz Bijeljine, Zoran Spasojević iz Osmaka, Branislav Lazić iz Zvornika, Nenad Vuković iz Osmaka, Dragomir Alempić i Darko Mirjanić iz Zvornika, Stevan Petković iz Bratunca, Radomir Ćirković iz Osmaka, Dragan Jovanović i Dane Jovanović iz Bijeljine, Predrag Lalović iz Istočnog Sarajeva, Boško Simić iz Banja Luke, Zoran Sešlija i Radenko Damjanovića iz Istočnog Sarajeva, Predrag Misića iz Sanskog Mosta, Dalibor Kešelj iz Čelinca, Srđan Božičković iz Čelinca, Željko Eremija iz Mrkonjić Grada, Aleksandar Gegić iz Banja Luke, Zlatan Mišić iz Doboja, Davor Popović iz Kneževa, Goran Mijodanić iz Prnjavora, Bojan Stjepanović iz Modriče, Dragan Atlagić iz Banja Luke i Radovan Damjanović iz Višegrada (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Dušan Lukić advokat iz Doboja, podnijeli su 23. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Rev-27/10 od 24. maja 2010. godine i presude Sud BiH broj Gž-164/09 od 15. februara 2010. godine.

2. Presudom Suda BiH broj P-46/08 od 23. oktobra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Sud BiH broj Gž-164/09 od 15. februara 2010. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanata da se tužena obaveže da im isplati na ime razlike plate i drugih potraživanja iz radnog odnosa za period od 1. januara 2006. godine do 28. februara 2007. godine, kako je to za svakog apelanta posebno navedeno u izreci presude. Istom presudom obavezani su apelanti da tuženoj naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.268,22 KM.

3. Rješavajući po reviziji, Sud BiH donio je rješenje broj Rev-27/10 od 24. maja 2010. godine, kojim je odbacio reviziju apelanta. U obrazloženju navedenog rješenja, Sud BiH je naveo da prema članu 204. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tužitelja nedozvoljena kako po osnovu člana 204. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Sud BiH je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 214. ZPP-a.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju suđenje iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i iz člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Iz navoda apelacija i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv osporene presude Suda BiH broj Gž-164/09 od 15. februara 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Suda BiH broj Rev-27/10 od 24. maja 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Suda BiH broj Gž-164/09 od 15. februara 2010. godine.

8. S obzirom na to da je zastupniku apelanta 20. februara 2010. godine uručena presuda Suda BiH broj Gž-164/09 od 15. februara 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. juna 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2531/10 (S. M., M. M., N. D., D. D.) | Sudska praksa | Aktio